Bosnian Quran | Pročitaj Kur’an

Chapter 7 (Sura 7)
1; Alif. Lam. Mim. Sad.
2; Knjiga se spušta tebi – zato neka u grudimatvojim ne bude tjeskobe zbog nje – da opominješnjome, a opomena je vjernicima.
3; Slijedite šta vam se objavljuje od Gospodaravašeg, i ne slijedite mimo Njega zaštitnike. Maločega se sjećate!
4; A koliko je naselja koja smo uništili! Tad biim došla sila Naša noću, ili dok bi oni prilegli upodnevu.
5; Zato je bio priziv njihov kad bi im došla silaNaša, jedino što bi rekli: “Uistinu! Mi smo bilizalimi.”
6; Pa sigurno ćemo pitati one kojima je poslata isigurno ćemo pitati izaslanike.
7; Tad ćemo im sigurno ispričati sa znanjem, anismo bili odsutni.
8; A mjerenje će Tog dana biti istinito. Pa onajčija mjerila pretegnu – pa ti takvi će biti uspješni;
9; A onaj čija mjerila olakšaju – pa takvi su onikoji su izgubili duše svoje, zbog toga što su ajetimaNašim bili zalimi.
10; A doista smo vas učvrstili na Zemlji inačinili vam na njoj sredstva za život. Malo štozahvaljujete!
11; I doista, stvorili smo vas, zatim vasoblikovali, potom rekosmo melecima: “Učinite sedžduAdemu!” Tad padoše ničice, izuzev Iblisa, nije bio odonih koji padaju na sedždu.
12; (Allah) reče: “Šta te je zadržalo da nisi paona sedždu kad sam ti naredio?” Reče: “Ja sam bolji odnjega. Mene si stvorio od vatre, a njega si stvoriood ilovače.”
13; (Allah) reče: “Onda silazi iz njega! Pa nijeza tebe da se oholiš u njemu. Zato izlazi! Uistinu,ti si od poniženih.”
14; Reče: “Odloži mi do Dana kad budu podignuti.”
15; (Allah) reče: “Uistinu, ti si od onih kojimase odlaže.”
16; Reče: “Pa zato što si me zaveo, sigurno ću imbiti u zasjedi na putu Tvom pravom.
17; Zatim ću im sigurno prilaziti ispred njih iiza njih, i s desnih strana njihovih i s lijevihstrana njihovih, i nećeš naći većinu njih zahvalnim.”
18; (Allah) reče: “Izlazi iz njega pokuđen iprognan. Sigurno onaj od njih ko te bude slijedio -sigurno ću napuniti Džehennem s vama zajedno.”
19; “I o Ademe! Nastani ti i žena tvoja Džennet,pa jedite odakle god hoćete, i ne približujte se ovomdrvetu, pa da budete od zalima.”
20; Pa je došaptavao njima dvoma šejtan, da bi imotkrio šta im je bilo skriveno od sew´ata njihovih. Ireče: “Zabranio vam je Gospodar vaš sa ovog drveta,samo da ne budete dva meleka ili ne budete odbesmrtnika.”
21; I zaklete se njima dvoma: “Uistinu! Ja sam vamsigurno od savjetnika!”
22; Tad prouzroči da njih dvoje padnu na prevaru.Pa pošto okusiše drvo, otkriše im se sew´ati njihovii počeše krpiti po sebi nešto lista džennetskog. Ipozva ih Gospodar njihov: “Zar vam nisam zabranio saovog drveta i rekao vam: ´Uistinu! Šejtan vam jeneprijatelj otvoreni?”
23; Rekoše: “Gospodaru naš! Učinili smo zulmdušama našim, i ako nam ne oprostiš i ne smiluješ namse, sigurno ćemo biti od gubitnika.”
24; Reče: “Siđite! Vi ste jedno drugomneprijatelji. I imaćete vi na Zemlji boravište iopskrbu neko vrijeme.”
25; Reče: “Na njoj ćete živjeti i na njoj umirati,i iz nje izvedeni biti.”
26; O sinovi Ademovi! Doista smo vam spustiliodjeću da sakrije sew´ate vaše, i perjanice, aodijelo bogobojaznosti, to je bolje. To je od znakovaAllahovih, da bi se oni poučili.
27; O sinovi Ademovi! Neka vas nikako ne zavedešejtan kao što je izveo roditelje vaše iz Dženneta,strgavši s njih dvoje odjeću njihovu, da bi impokazao sew´ate njihove. Uistinu, on vas vidi, on ivrsta njegova, odakle ne vidite njih. Uistinu! Mi smoučinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.
28; A kad učine razvrat, govore: “Našli smo natome očeve naše i Allah nam je to naredio.” Reci:”Uistinu, Allah ne naređuje razvrat. Zar govorite oAllahu ono šta ne znate?”
29; Reci: “Gospodar moj naređuje pravednost; iupravite lica svoja kod svakog mesdžida. PrizivajteNjega, odani Njegovom dinu. Kao što vas je u početkustvorio, (tako se i) vraćate.”
30; Dio je uputio, a dio – obistinila se na njimazabluda. Uistinu, oni uzimaju šejtane zaštitnicimamimo Allaha i misle da su oni upućeni.
31; O sinovi Ademovi! Uzmite ukras svoj kod svakogmesdžida, i jedite i pijte, a ne rasipajte. Uistinu!On ne voli rasipnike.
32; Reci: “Ko je zabranio ukras Allahov kojeg jeiznio robovima Svojim, i dobre stvari od opskrbe?”Reci: “One su za one koji vjeruju u životu Dunjaa,posebno na Dan kijameta.” Eto tako razlažemo znakoveljudima koji znaju.
33; Reci: “Gospodar moj je zabranio jedinorazvratnosti, ono šta je vidljivo od njih i šta jeskriveno, i griješenje i tlačenje bez prava, i dapridružujete Allahu ono za što nije objavioautoritet, i da govorite o Allahu ono šta ne znate.”
34; A svaka zajednica ima rok, pa kad dođe roknjihov, neće (ga) zadržati čas, niti ubrzati.
35; O sinovi Ademovi! Ako vam dođu poslaniciizmeđu vas, kazivaće vam ajete Moje, pa ko se pobojii popravi, tad neće biti straha nad njima, niti ćeoni žaliti.
36; A oni koji poreknu ajete Naše i uzohole seprema njima, takvi će biti stanovnici vatre, oni će unjoj biti vječito.
37; Pa ko je nepravedniji od onog ko izmišljaprotiv Allaha laž ili poriče ajete Njegove? Timtakvima će doći dio njihov iz Knjige, dok, kad imdođu izaslanici Naši da ih uzmu, govoriće: “Gdje jeono šta ste prizivali mimo Allaha?” Reći će: “Nestalisu od nas.” I svjedočiće protiv duša svojih da su onibili nevjernici.
38; (Allah) će reći: “Uđite u vatru u zajedniceveć prošle prije vas, od džinna i ljudi.” Kad god uđezajednica, proklinjaće svoju sestru (zajednicu), dok,kad se u njoj svi sustignu, reći će zadnja njihovaprvoj njihovoj: “Gospodaru naš! Ovi su nas zaveli,zato im daj dvostruku kaznu vatrom.” Reći će: “Zasvakog je dvostruko, međutim ne znate.”
39; I reći će prva njihova zadnjoj njihovoj: “Paniste vi imali nad nama nikakvu prednost, zatokušajte kaznu za ono šta ste zaslužili.”
40; Uistinu, oni koji budu poricali ajete Naše ioholili se prema njima, neće im se otvoriti kapijeneba i neće ući u Džennet, dok ne prođe deva krozušice igle; a tako plaćamo prestupnike.
41; Imaće oni od Džehennema postelju, a iznad njihće biti (vatrene) pokrivke; a tako kažnjavamo zalime.
42; A oni koji vjeruju i čine dobra djela – neopterećujemo dušu, izuzev mogućnošću njenom – takviće biti stanovnici Dženneta, oni će u njemu bitivječito.
43; I istrgnućemo šta je u grudima njihovim odmržnje; teći će ispod njih rijeke i govoriće: “HvalaAllahu koji nas je ovom uputio. A ne bismo se uputilida nas nije Allah uputio! Doista, donosili suposlanici Gospodara našeg Istinu.” I viknuće im se:”Ovo je Džennet koji vam je dat u naslijeđe za onošta ste radili.”
44; I dozivaće stanovnici Dženneta stanovnikevatre: “Doista smo našli ono što nam je obećavaoGospodar naš istinitim, pa jeste li našli ono šta jeobećavao Gospodar vaš istinitim?” Reći će: “Da.” Tadće objaviti muezzin među njima: “Prokletstvo Allahovoje nad zalimima,
45; Onima koji su odvraćali od puta Allahovog itražili ga iskrivljenim, a oni su u Ahiret bilinevjernici.”
46; I između njih dvaju biće veo, a na uzvisinamaće biti ljudi (koji će) prepoznati svakog poobilježjima njihovim. I vikat će stanovnicimaDženneta: “Selamun alejkum!” Nisu ušli u njega, a oniće željeti.
47; I kad skrenu pogledi njihovi premastanovnicima vatre, reći će: “Gospodaru naš! Ne stavinas sa narodom zalima.”
48; I pozivaće stanovnici uzvisina ljude koje ćeznati po obilježjima njihovim, govoriće: “Šta vam jevrijedio skup vaš i što ste se oholili?
49; Jesu li to oni (za koje) ste se kleli da imneće stići Allahova milost?” “Uđite u Džennet! Nemastraha nad vama i nećete vi žaliti.”
50; I zvaće stanovnici vatre stanovnike Dženneta:”Prolijte na nas malo vode ili nešto od onog čim vasje opskrbio Allah.” Reći će: “Uistinu! Allah je todvoje zabranio nevjernicima,
51; Onima koji su uzimali vjeru svoju igrom izabavom, a obmanuo ih je život Dunjaa.” Zato ćemonjih Danas zaboraviti, kao što su zaboravili nasusret dana njihovog ovog, i što su ajete Našenijekali.
52; A doista, donijeli smo im Knjigu, pa smo jebazirali na znanju, Uputu i milost za ljude kojivjeruju.
53; Čekaju li samo ostvarenje njeno? Na Dan kaddođe ostvarenje njeno, govoriće oni koji su jezaboravili ranije: “Doista su poslanici Gospodaranašeg donosili Istinu. Pa hoće li biti za nas ikakvihposrednika, pa da posreduju za nas ili da budemovraćeni, pa da radimo drugačije no što smo radili?”Doista, izgubili su duše svoje, a iščezlo je od njihšta su izmišljali.
54; Uistinu! Gospodar vaš je Allah koji je stvorionebesa i Zemlju u šest dana, zatim se postavio naArš. Prekriva noću dan (koji) traži nju žurno, aSunce i Mjesec i zvijezde potčinjeni su komandiNjegovoj. Uistinu! Njegovo je stvaranje i komanda!Blagoslovljen neka je Allah, Gospodar svjetova!
55; Zazivajte Gospodara svog skrušeno i potajno.Uistinu! On ne voli one koji prevršuju.
56; I ne činite fesad na Zemlji, nakon sređivanjanjenog, i prizivajte Njega, strahujući i nadajući se.Uistinu, Allahova milost je bliska dobročiniteljima.
57; A On je Taj koji šalje vjetrove radosnomviješću pred milošću Svojom. Dok, kad ponesu oblaketeške, usmjerimo ga ka zemlji zamrloj pa spuštamo nanju vodu, te izvodimo njome od svačeg plodove. Takoćemo izvesti mrtve, da biste se vi podsjetili.
58; A dobra zemlja izvodi rastinje svoje sdozvolom Gospodara svog; a koja je loša, izvodi samooskudno. Tako razlažemo znakove ljudima (koji)zahvaljuju.
59; Doista smo poslali Nuha narodu njegovom, pareče: “O narode moj! Obožavajte Allaha! Nemate vidrugog boga osim Njega. Uistinu! Ja se bojim za vaskazne Dana strahovitog.”
60; Uglednici iz naroda njegovog rekoše: “Uistinu,mi te vidimo u zabludi očitoj.”
61; Reče: “O narode moj! Nije u meni zabluda, negosam ja poslanik Gospodara svjetova.
62; Dostavljam vam poslanice Gospodara svog isavjetujem vas, i znam od Allaha ono šta ne znate.
63; Zar se čudite što vam dolazi Opomena odGospodara vašeg po čovjeku između vas, da bi vasopomenuo, i da biste se pobojali i da bi vam sesmilovalo.”
64; Tad ga porekoše, pa spasismo njega i one snjim u lađi, a potopismo one koji su poricali ajeteNaše. Uistinu, oni su bili narod slijepaca.
65; I Adu, brata njihovog Huda. Reče: “O narodemoj! Obožavajte Allaha. Nemate vi drugog boga osimNjega. Pa zar se nećete pobojati?”
66; Uglednici koji nisu vjerovali iz narodanjegovog, rekoše: “Uistinu, mi te vidimo u gluposti,i uistinu, mi mislimo da si ti od lažova.”
67; Reče: “O narode moj! Nije u meni glupost, negosam ja poslanik Gospodara svjetova.
68; Dostavljam vam poslanice Gospodara mog i jasam vam savjetnik pouzdani.
69; Zar se čudite što vam dolazi Opomena odGospodara vašeg po čovjeku između vas, da bi vasupozorio? A sjetite se kad vas je učinionasljednicima nakon naroda Nuhovog, i povećao vas ukonstituciji obilno. Pa sjetite se blagodatiAllahovih, da biste vi uspjeli.”
70; Rekoše: “Zar si nam došao da bismo obožavaliAllaha – jedinog Njega, a ostavili ono što suobožavali očevi naši? Pa daj nam ono čim namprijetiš, ako istinu govoriš!”
71; Reče: “Već je pala na vas od Gospodara vašegprljavština i gnjev. Zar se prepirete sa mnom oimenima? koja ste nadjenuli vi i očevi vaši; nijespustio Allah za njih nikakav autoritet. Pa očekujte!Uistinu! Ja sam od onih koji sa vama čekaju.”
72; Pa smo spasili njega i one s njim milošću odNas, i odsjekli korijen onih koji su poricali ajeteNaše i nisu bili vjernici.
73; I Semudu, brata njihovog Saliha. Reče: “Onarode moj! Obožavajte Allaha! Nemate vi drugog bogaosim Njega. Već vam je došao jasan dokaz od Gospodaravašeg. Ova deva Allahova za vas je znak; zato jepustite da jede po Zemlji Allahovoj, i ne dotičite jezlom, pa da vas spopadne kazna bolna.”
74; I sjetite se kad vas je učinio nasljednicimanakon Ada i nastanio vas na Zemlji. Pravite unizijama njenim palače i klešete brda (u) kuće. Pasjetite se blagodati Allahovih i ne činite zlo naZemlji, praveći fesad.
75; Uglednici koji su se uzoholili iz narodanjegovog rekoše onima koji su učinjeni slabima – onomko je vjerovao od njih: “Znate li da je Salihizaslanik od Gospodara njegovog?” Rekoše: “Uistinu,mi smo u ono s čim je poslat, vjernici!”
76; Oni koji su se uzoholili rekoše: “Uistinu, mismo u ono u što vjerujete, nevjernici!”
77; Tad raniše devu i oglušiše se o naredbuGospodara svog, i rekoše: “O Salih! Donesi nam onočim nam prijetiš, ako si od izaslanika.”
78; Pa ih snađe potres, te osvanuše u kućamasvojim povaljani.
79; Tad se okrenu od njih i reče: “O narode moj.Doista sam vam dostavio poslanicu Gospodara svog isavjetovao vas, međutim, ne volite savjetnike.”
80; I Luta! Kad reče narodu svom: “Zar činiterazvrat u kojem vas nije nadmašio niko od svjetova?
81; Uistinu, vi prilazite strašću ljudima mimožena. Naprotiv, vi ste ljudi koji pretjeruju.”
82; Odgovor naroda njegovog bio je jedino štorekoše: “Protjerajte ih iz naselja vašeg. Uistinu,oni su ljudi koji se čiste.”
83; Pa smo spasili njega i porodicu njegovu,izuzev žene njegove, bila je od izostalih.
84; I izlili smo na njih kišu. Pa pogledaj kakavje bio kraj prestupnika!
85; I Medjenu, brata njihovog, Šuajba. Reče: “Onarode moj! Obožavajte Allaha! Nemate vi drugog bogasem Njega. Zaista vam je došao jasan dokaz odGospodara vašeg; zato ispunjavajte mjeru i mjerilo. Ine zakidajte ljudima stvari njihove, i ne činitefesad na Zemlji, nakon sređivanja njenog. To je boljeza vas, ako ste vjernici.
86; I ne sjedajte na svakom putu prijeteći iodvraćajući od puta Allahovog onog ko vjeruje u Njegai tražeći ga iskrivljenim. I sjetite se kad ste bili(brojčano) mali, pa vas je umnožio. I pogledajtekakav je bio kraj mufsida.
87; A ako bude skupina među vama (koja) vjeruje uono s čim sam poslat, i skupina (koja) ne vjeruje,onda se strpite dok Allah ne presudi među nama, a Onje Najbolji od sudaca.”
88; Velikani koji su se uzoholili iz narodanjegovog, rekoše: “Sigurno ćemo protjerati tebe, oŠuajb, i one koji s tobom vjeruju, iz naselja našegili ćete se sigurno vratiti u millet naš.” Reče: “Zariako nam se gadi?”
89; Doista bismo izmišljali protiv Allaha laž akobismo se vratili u millet vaš, nakon što nas jeizbavio Allah iz njega. A nije za nas da se u njegavraćamo, izuzev ako htjedne Allah, Gospodar naš.Gospodar naš obuhvata svaku stvar znanjem. U Allahase uzdamo. Gospodaru naš! Presudi između nas i izmeđunaroda našeg s Istinom, a Ti si Najbolji od sudaca.”
90; I rekoše velikani koji nisu vjerovali iznaroda njegovog: “Ako biste slijedili Šuajba, uistinubiste vi tad bili gubitnici.”
91; Pa zadesi njih potres, te osvanuše u kućamasvojim povaljani.
92; Oni koji su porekli Šuajba, kao da nisustanovali u njima. Koji su porekli Šuajba – oni subili gubitnici.
93; Tad se okrenu od njih i reče: “O narode moj!Doista sam vam dostavio poslanice Gospodara mog isavjetovao vas; pa kako da žalim nad narodomnevjernika?”
94; A nismo poslali u grad nijednog vjerovjesnika,a da nismo pogodili stanovništvo njegovo nesrećom ibijedom, da bi se oni ponizili.
95; Zatim bismo zamijenili namjesto zla dobro, dokse ne bi namnožili pa rekli: “Doista je naše očevedoticala sreća i nesreća.” Tad bismo ih dograbilinenadno, a oni ne bi opazili.
96; A da su stanovnici gradova vjerovali i bojalise, sigurno bismo im otvorili berekete iz neba iZemlje. Međutim poricali su, pa smo ih ščepavali zaono šta su zarađivali.
97; Pa jesu li sigurni stanovnici gradova da imneće doći sila Naša noću, (dok) oni budu spavali?
98; Zar su sigurni stanovnici gradova da im nećedoći sila Naša danju, a oni se budu igrali?
99; Pa jesu li se osigurali od plana Allahovog? Pasiguran je u plan Allahov jedino narod gubitnika.
100; Zar ne upućuje one koji naslijeđuju Zemljunakon (prethodnih) stanovnika njenih, da ćemo ih -ako htjednemo – pogoditi zbog grijeha njihovih izapečatiti srca njihova, pa oni neće čuti.
101; To su bili gradovi čije ti neke vijestikazujemo. A doista su im dolazili poslanici njihovi sdokazima jasnim, pa nisu vjerovali u ono što suranije poricali. Tako Allah pečati srca nevjernika.
102; I nismo našli za većinu njih nikakav zavjet,a doista smo našli većinu njih grješnicima.
103; Zatim smo poslali poslije njih Musaa saznacima Našim faraonu i velikanima njegovim, pa nisupovjerovali u njih. Zato pogledaj kakav je bio krajmufsida!
104; I reče Musa: “O faraone! Uistinu, ja samposlanik Gospodara svjetova.
105; Dužan sam da govorim o Allahu samo Istinu.Doista sam vam došao sa dokazom jasnim od Gospodaravašeg. Zato pošalji sa mnom sinove Israilove.”
106; (Faraon) reče: “Ako si došao sa znakom, ondaga daj, ako si od iskrenih!”
107; Tad (Musa) baci štap svoj, pa gle! on zmijaočita.
108; I izvuče ruku svoju, tad gle! ona bijela zaposmatrače.
109; Uglednici iz naroda faraonovog rekoše:”Uistinu, ovo je čarobnjak, znalac,
110; Želi da vas istjera iz zemlje vaše, pa štanaređujete?”
111; Rekoše: “Zadrži njega i brata njegova, apošalji u gradove sabirače,
112; Dovešće ti svakog čarobnjaka, znalca.”
113; I dođoše faraonu čarobnjaci, rekoše:”Uistinu, nama pripada nagrada, ako mi budemopobjednici.”
114; Reče: “Da!, i uistinu, vi ćete biti odbliskih.”
115; Rekoše: “O Musa! Ili ćeš baciti, ili ćemo mibiti (prvi) bacači?”
116; Reče: “Bacite!” Pa pošto baciše, začaraše očiljudi i zastrašiše ih i donesoše sihr silan.
117; I objavismo Musau: “Baci štap svoj!” Tad gle:on proguta ono šta su lažirali.
118; Tad se dogodi Istina, i propade ono šta suuradili.
119; Tad bijahu tu poraženi, i okrenuše seponiženi.
120; I baciše se čarobnjaci na sedždu,
121; Rekoše: “Vjerujemo u Gospodara svjetova,
122; Gospodara Musaovog i Harunovog.”
123; Faraon reče: “Povjerovaste u Njega prije negosam vam dozvolio! Uistinu! Ovo je spletka koju steispleli u gradu da biste izveli iz njega stanovništvonjegovo; pa saznaćete!
124; Sigurno ću odsjeći ruke vaše i noge vašeunakrsno, zatim ću vas sigurno sve raspeti.”
125; Rekoše: “Uistinu, mi smo Gospodaru našempovratnici!
126; A svetiš nam se samo što mi vjerujemo uznakove Gospodara našeg, pošto su nam došli.Gospodaru naš! Izlij na nas izdržljivost i daj da miumremo (kao) muslimani.”
127; I rekoše velikani iz naroda faraonovog: “Zarćeš ostaviti Musaa i narod njegov da prave fesad naZemlji, a ostaviće tebe i bogove tvoje?” Reče: “Pobitćemo sinove njihove, a poštedit žene njihove, auistinu smo mi nad njima pokoritelji.”
128; Musa reče narodu svom: “Tražite pomoć odAllaha i strpite se. Uistinu, Zemlja je Allahova.Daje je u naslijeđe kome hoće od robova Svojih, aishod je za bogobojazne.”
129; Rekoše: “Zlostavljani smo prije no što si namdošao i nakon što si nam došao.” Reče: “Možda ćeGospodar vaš uništiti neprijatelja vašeg i učini vasnasljednicima na Zemlji, pa da vidi kako radite.”
130; I doista smo pogodili narod faraonovnerodicama i smanjenjem plodova, da bi se onipoučili.
131; Pa kad bi im došlo dobro, rekli bi: “Ovo jenaše”, a kad bi ih snašlo zlo, pripisali bi Musau ionom ko je s njim. Uistinu! Zla kob njihova je kodAllaha! Međutim, većina njih ne zna.
132; I rekoše: “Kakav god nam doneseš znak da nasnjime začaraš, pa nećemo ti mi vjerovati.”
133; Pa poslasmo na njih potop i skakavce i uši ižabe i krv, znacima detaljnim, pa se uzoholiše ibijahu narod prijestupnika.
134; Pa pošto pade na njih nevolja, rekoše: “OMusa! Moli za nas Gospodara svog, zbog onog šta jeobećao kod tebe. Ako otkloniš od nas nevolju, sigurnoćemo ti vjerovati i sigurno poslati s tobom sinoveIsrailove.”
135; Pa pošto bismo otklonili od njih nevolju doroka kojem su oni stigli – gle! oni bi prekršili.
136; Tad smo im se osvetili i potopili ih u morušto su poricali ajete Naše i bili prema njimanehajni.
137; I dali smo u naslijeđe narodu onih koji suučinjeni slabima istoke zemlje i zapade njene – one ukojoj smo blagosiljali. I ispunila se Riječ Gospodaratvog lijepa nad sinovima Israilovim zato što su sestrpili; a razorili smo šta je sagradio faraon inarod njegov i šta su podizali.
138; I prevedosmo sinove Israilove preko mora, tedođoše ljudima odanim idolima njihovim. Rekoše: “OMusa! Načini za nas boga kao što oni imaju bogove.”Reče: “Uistinu, vi ste narod koji ne zna.”
139; “Uistinu, takvi će propasti u onom u čemu suoni, a zaludno je šta su radili.
140; Reče: “Zar mimo Allaha da vam tražim boga, aOn vas je odlikovao nad svjetovima?”
141; I kad vas izbavismo od ljudstva faraonovog;podvrgavali su vas opakoj kazni, ubijajući sinovevaše, a pošteđujući žene vaše; a u tom je biloiskušenje golemo od Gospodara vašeg.
142; I odredili smo Musau trideset noći, idopunili to sa deset, pa se ispuni određeno vrijemeGospodara njegovog – četrdeset noći; i reče Musabratu svom Harunu: “Naslijedi me u narodu mom isređuj (stvari) i ne slijedi put mufsida.”
143; I pošto dođe Musa sastajalištu Našem i(pošto) je govorio s njim Gospodar njegov, reče:”Gospodaru moj! Pokaži mi – da Te vidim.” Reče:”Nećeš Me vidjeti, međutim, pogledaj ka brdu: pa akoono ostane na svom mjestu, vidjećeš Me.” Pa pošto seGospodar njegov otkri brdu učini ga zdrobljenim, aMusa pade onesviješten. Pa pošto se pribra, reče:”Slava neka je Tebi! Kajem Ti se i ja sam prvi odvjernika.”
144; Reče: “O Musa! Uistinu, Ja sam odabrao tebenad ljudima poslanstvom Svojim i govorom Svojim. Zatouzmi šta ti dajem i budi od zahvalnih.”
145; I napisasmo mu na pločama savjet o svakojstvari i detalj za svaku stvar. “Pa uzmi ih čvrsto inaredi svom narodu: ´Uzmite bolje u njima”, (a)pokazaću vam kuću grješnika.
146; Okrenut ću od ajeta Svojih one koji se oholena Zemlji bez prava. Iako vide svaki znak, ne vjerujuu njega; i ako vide put ispravnosti, ne uzimaju gaputem; a ako vide put zablude, uzimaju ga putem. Tozato što oni poriču ajete Naše i prema njima nehajnisu.
147; A oni koji poriču ajete Naše i susretAhireta, propašće djela njihova. Hoće li bitiplaćeni, osim za ono šta su radili?
148; I uzeo je narod Musaov poslije njega, odukrasa svojih, tele tjelesno, imalo je ono (moć)mukanja. Zar nisu vidjeli da im ono ne govori, nitiih upućuje putu? Uzeli su ga i bili zalimi.
149; I pošto oni dođoše sebi i vidješe da su onidoista zabludjeli, rekoše: “Ako nam se ne smilujeGospodar naš i (ne) oprosti nam, sigurno ćemo biti odgubitnika.”
150; I pošto se vrati Musa narodu svom gnjevan,žalostan, reče: “Ružno je kako ste me zastupali,poslije (odlaska) mog. Da li biste ubrzali odredbuGospodara vašeg?” I baci ploče i ščepa za glavu bratasvog, tegleći ga sebi. (Harun) reče: “Sine majčin!Uistinu, ljudi su me smatrali slabim i gotovo da meubiju, zato ne čini da se zluraduju nada mnomneprijatelji i ne čini da budem sa narodom zalima.”
151; (Musa) reče: “Gospodaru moj! Oprosti meni ibratu mom i uvedi nas u milost Svoju; a Ti siNajmilosrdniji od milosrdnih.”
152; Uistinu, oni koji su uzeli tele: Stigla ih jesrdžba od Gospodara njihovog i poniženje u životuDunjaa. A tako kažnjavamo one koji izmišljaju.
153; A oni koji rade zla djela, potom se pokajunakon toga i budu vjerovali, uistinu, Gospodar tvojje poslije toga Oprosnik, Milosrdni.
154; I pošto se umiri Musaova srdžba, uze ploče, au natpisu njihovom bijaše uputa i milost za one kojise Gospodara svog plaše.
155; I odabra Musa iz svog naroda sedamdeset ljudiza Naše određeno vrijeme. Pa pošto ih snađe potres,reče: “Gospodaru moj! Da si htio uništio bi ihranije, i mene. Hoćeš li nas uništiti zbog onog štasu počinili glupaci naši? Ovo je samo iskušenjeTvoje, zabluđuješ njime koga hoćeš, a upućuješ kogahoćeš. Ti si Zaštitnik Naš, zato nam oprosti i smilujnam se, a Ti si Najbolji od oprosnika.
156; I propiši nam na ovom Dunjau dobro, i naAhiretu. Uistinu! Mi smo se uputili Tebi.” Reče:”Kazna je Moja – pogodiću njome koga hoću, a milostMoja obuhvata svaku stvar.” Zato ću je propisationima koji se boje i daju zekat, i onima koji u ajateNaše vjeruju,
157; Onima koji slijede Poslanika, Vjerovjesnikaummijja, onog kojeg nalaze kod sebe zapisanog uTewratu i Indžilu. Naređuje im dobro, a zabranjuje imnevaljalo, i dozvoljava im dobre stvari, a zabranjujeim loše, i oslobađa ih tereta njihovog i okova kojisu bili na njima. Pa oni koji vjeruju u njega ipoštuju ga, i pomažu ga i slijede svjetlo koje jespušteno s njim – ti takvi su oni koji će uspjeti.
158; Reci: “O ljudi! Doista sam ja poslanikAllahov vama svima – Onog čija je vlast nebesa iZemlje. Samo je On Bog! Oživljava i usmrćuje, zatovjerujte u Allaha i Poslanika Njegovog, Vjerovjesnikaneukog, koji vjeruje u Allaha i Riječi Njegove, islijedite ga da biste se vi uputili.”
159; A od naroda Musaovog je zajednica (onih koji)se vode Istinom i po njoj kroje pravdu.
160; I podijelili smo ih na dvanaest plemena,naroda; i objavili smo Musau – kad je narod njegovzatražio od njega vodu: “Udri štapom svojim kamen.”Tad provri iz njega dvanaest izvora. Doista je svakopleme znalo pojilište svoje. I pravili smo hladovinunad njima oblacima, i spustili na njih mennu iprepelice: “Jedite od dobrih stvari kojima smo vasopskrbili.” A nisu učinili zulm Nama, nego su dušamasvojim učinili zulm.
161; I kad im bi rečeno: “Nastanite se u ovomnaselju i jedite iz njega odakle god hoćete i recite:´Hitta´, i uđite na kapiju sa sedždom, oprostićemovam greške vaše, povećaćemo (nagradu)dobročiniteljima.”
162; Tad su oni od njih koji su činili zulm,zamijenili riječ drugačijom od one koja im je rečena,te smo poslali na njih kaznu iz neba, zbog toga štosu zulm činili.
163; I pitaj ih o gradu koji je bio pored mora,kad su kršili sabat, kad su im dolazile ribe njihovena dan subote njihove – otvoreno, a na dan kad nisusvetkovali subotu, nisu im dolazile. Tako smo ihiskušavali, zato što su griješili.
164; I kad reče zajednica između njih: “Zaštosavjetujete narod čiji će Allah uništilac biti ilimučitelj njihov kaznom žestokom?” Rekoše: “PravdanjeGospodaru vašem i da bi se oni pobojali.”
165; Pa pošto zaboraviše ono čim su opominjani,spasismo one koji su zabranjivali zlo, a dograbismoone koji su činili zulm kaznom žestokom, za ono štosu griješili.
166; Pa pošto su bili zadrti spram onog što im jezabranjeno, rekosmo im: “Budite majmuni prezreni!”
167; I kad je najavio Gospodar tvoj da će sigurnodo Dana kijameta dizati na njih onog ko će ihpodvrgavati zloj kazni. Uistinu, Gospodar tvoj je brzkaznom, a uistinu, On je Oprosnik, Milosrdni.
168; I razdijelili smo ih po Zemlji (kao) narode.Neki od njih su dobri, a drugi od njih su mimo toga.I iskušavali smo ih dobrim stvarima i zlim stvarima,da bi se oni povratili.
169; Pa je poslije njih slijedilo pokoljenje (onihkoji su) naslijedili Knjigu. Uzimali su prolaznustvar Dunjaa i govorili: “Oprostiće nam se!” A ako imdođe (ponovo) stvar slična tom, uzimaju je. Zar nijeod njih uzet zavjet Knjigom da će o Allahu govoritisamo Istinu? A proučavaju ono šta je u njoj; a kućaAhireta je bolja za one koji se boje. Pa zar neshvatate?
170; A oni koji se drže Knjige i obavljaju salat -uistinu, Mi nećemo uništiti nagradu pravednih.
171; I kad podigosmo brdo nad njima, kao da je ononadstrešica, a mislili su da će ono na njih pasti.Uzmite čvrsto šta vam dajemo i podsjećajte se na onošta je u tom, da biste se vi pobojali;
172; I kad uze Gospodar tvoj od sinova Ademovih,iz leđa njihovih potomstvo njihovo, i zatraži da onisvjedoče protiv duša svojih: “Zar nisam Gospodarvaš?” Rekoše: “Svakako. Svjedočimo!”, da ne bisterekli na Dan kijameta: “Uistinu, mi smo prema ovombili nehajni.”
173; Ili rekli: “Samo su pridruživali očevi naširanije, a (mi) smo bili potomstvo poslije njih. Pazar ćeš nas uništiti zbog onog šta su počinilipokvarenjaci?”
174; I tako razlažemo znakove, i da bi se onipovratili.
175; I izrecituj im vijest onog kojem smo daliajete Naše, pa se povukao od njih, te ga je slijediošejtan, pa je bio od zalutalih.
176; A da smo htjeli, sigurno bismo ga uzdiglinjima, međutim on se priklonuo zemlji i slijediostrast svoju. Pa, primjer njegov je kao primjer psa:ako se okomiš na njega, dahćući plazi jezik, iliostaviš li ga – plazeći jezik dahće. To je primjerljudi koji poriču ajete Naše; zato pričaj priču, dabi oni razmislili.
177; Loš je primjer ljudi koji poriču ajete Naše,a dušama svojim čine zulm.
178; Koga uputi Allah – pa on je upućen, a kogazavede – pa ti takvi su gubitnici.
179; A doista, stvorili smo za Džehennem mnoge oddžinna i ljudi. Imaju oni srca – ne razumiju njima, iimaju oni oči – ne vide njima, i imaju oni uši – nečuju njima. Takvi su kao stoka, naprotiv, oni su višezalutali. Ti takvi su nemarni.
180; A Allahova imena su najljepša – zato Gazovite njima. I ostavite one koji skrnave imenaNjegova. Platit će im se šta rade.
181; A od onog koga smo stvorili ima umma koja sevodi Istinom i njome kroji pravdu.
182; A oni koji poriču znakove Naše, vodićemo ihpostepeno odakle neće znati.
183; I puštam im. Uistinu, spletka Moja je jaka!
184; Zar neće razmisliti? Nije u drugu njihovomnikakvo ludilo. On je samo opominjač jasni.
185; Zar neće pogledati carstvo nebesa i Zemlje išta je stvorio Allah od stvari, i da se možda roknjihov već približio? Pa u koji će hadis poslijenjega vjerovati?
186; Koga zabludi Allah, pa nema za njegaupućivača; a ostavlja ih da u pretjeranosti svojojlutaju.
187; Pitaju te o Času, kad će dolazak njegov?Reci: “Znanje njegovo je jedino kod Gospodara mog;otkriće ga u vrijeme njegovo samo On; biće težak nanebesima i Zemlji; doći će vam jedino iznenada.”Pitaju tebe kao da si ti upoznat o njemu. Reci:”Znanje njegovo je jedino kod Allaha”, međutim većinaljudi ne zna.
188; Reci: “Ne vladam za dušu svoju korišću, nitištetom, osim šta hoće Allah; a da znam nevidljivo,sigurno bih umnožio od dobrog i ne bi me dotaklo zlo.Ja sam samo opominjač i donosilac radosnih vijesti zanarod koji vjeruje.
189; On je Taj koji vas je stvorio od duše jedne,i načinio od nje paricu njenu, da se smiri uz nju. Papošto ju je obljubio, ponijela je teret lahak, pa jeišla s njim. Pa pošto oteža, zovnu Allaha, Gospodaranjih dvoje: “Ako nam daš dobrog (potomka), sigurnoćemo biti od zahvalnih.”
190; Pa pošto im je dao dobrog, pripisivali suNjemu drugove u onom šta im je dao. Pa uzvišen nekaje Allah od onog šta pridružuju!
191; Zar pridružuju ono šta ne stvara ništa, a onisu stvoreni?
192; A ne mogu im pružiti pomoć, niti dušamasvojim pomažu.
193; I ako ih pozovete Uputi, ne slijede vas. Istovam je: pozivali ih ili vi bili šutljivi.
194; Uistinu! Oni koje zazivate mimo Allaha,robovi su slični vama. Zato ih prizivajte, pa nek vamse odazovu, ako istinu govorite!
195; Zar imaju oni noge, kojima hode? Ili imajuoni ruke, kojima drže? Ili imaju oni oči, kojimavide? Ili imaju oni uši, kojima čuju? Reci: “Zoviteortake svoje, zatim me prevarite, ta ne odgađajtemi.”
196; Uistinu, Zaštitnik moj je Allah kojiobjavljuje Knjigu, a On prijateljuje s dobrima.
197; A oni koje prizivate mimo Njega, ne mogu vampružiti pomoć, niti dušama svojim pomažu.
198; I ako ih pozovete Uputi, ne čuju; i vidiš ihgledaju prema tebi, a oni ne vide.
199; Drži se oprosta i naređuj dobročinstvo, ikloni se neznalica.
200; A ako te potakne podsticaj od šejtana, tadzatraži zaštitu u Allaha. Uistinu! On je Onaj kojičuje, Znalac.
201; Uistinu, oni koji se boje (Allaha), kad ihdotakne podsticaj od šejtana, sjete se, tad gle: onioni koji vide!
202; A braća njihova ih navuku u zabludu, zatim neodustaju.
203; I kad im ne doneseš znak, govore: “Zašto gane izmisliš?” Reci: “Slijedim samo ono šta mi seobjavljuje od Gospodara mog. Ovo su uvidi odGospodara vašeg, i Uputa i milost za narod kojivjeruje.”
204; A kad se uči Kur´an, tad ga slušajte išutite, da bi vam se smilovalo.
205; I sjećaj se Gospodara svog u duši svojojskrušeno i sa strahom i ne glasno u govoru, jutrom inavečer, i ne budi od nehajnih.
206; Uistinu, oni koji su kod Gospodara Tvog, neohole se prema obožavanju Njegovom, i slave Ga iNjemu čine sedždu.