Bosnian Quran | Pročitaj Kur’an

Chapter 28 (Sura 28)
1; Ta. Sin. Mim.
2; To su znaci Kitaba jasnog.
3; Recitiramo ti (dio) vijesti o Musau i faraonus Istinom, za ljude koji vjeruju.
4; Uistinu! Faraon se uzdigao na Zemlji i učiniostanovnike njene sektama, tlačeći skupinu njih,koljući sinove njihove, a dajući da žive ženenjihove. Uistinu, on je bio od mufsida.
5; I željeli smo da obdarimo one koji su učinjenislabima na Zemlji, i učinimo ih imamima, i učinimo ihnasljednicima,
6; I da ih učvrstimo na Zemlji, i pokažemofaraonu i Hamanu i vojskama njih dvojice – ono čegasu se od njih pribojavali.
7; I objavismo majci Musaovoj: “Zadoji ga, pa kadse za njega uplašiš, tad ga baci u rijeku, i ne plašise, niti tuguj. Uistinu, Mi ćemo ti ga vratiti iučiniti ga (jednim) od izaslanika.”
8; Pa je pokupila njega porodica faraonova, da biim bio neprijatelj i jad. Uistinu! Faraon i Haman ivojske njihove bili su oni koji čine greške.
9; I reče žena faraonova: “Osvježenje oka je menii tebi. Ne ubijte ga! Možda će nam koristiti ili daga uzmemo djetetom” – i oni ne zapaziše.
10; I posta srce majke Musaove prazno; skoro biga sigurno pokazala, da nismo učvrstili srce njeno,da bude od vjernika.
11; I reče sestri njegovoj: “Slijedi ga!” Pa jegledala njega izdaleka, a oni ne opaziše.
12; I zabranili smo njemu dojilje od ranije, pa(ona) reče: “Hoćete li da vam ukažem na čeljad kuće(koja) će se brinuti o njemu za vas, i oni će mu bitisavjetnici?”
13; Tad ga vratismo majci njegovoj da joj se okoosvježi i ne žalosti, i da zna da je obećanjeAllahovo Istina. Ali većina njih ne zna.
14; I pošto je dostigao snagu svoju i dozrio,dadosmo mu sud i znanje; a tako plaćamodobročinitelje.
15; I uđe u grad za vrijeme nehajnosti stanovnikanjegovih, i nađe u njemu dva čovjeka (kako) se biju,ovaj iz sekte njegove, a ovaj od neprijateljanjegovog. Tad od njega zatraži pomoć onaj iz sektenjegove, protiv onog od neprijatelja njegovog. Tad gaudari Musa šakom, te ga dokrajči. Reče: “Ovo je odposla šejtanovog.” Uistinu, on je neprijatelj,zavodnik očiti.
16; Reče: “Gospodaru moj! Uistinu, ja sam učiniozulm duši svojoj, pa oprosti mi!” Pa mu je oprostio.Uistinu! On, On je Oprosnik, Milosrdni.
17; Reče: “Gospodaru moj! Zato što si me obdario,zato neću biti pomagač prestupnika.”
18; Pa osvanu u gradu prestrašen, iščekujući, tadgle! onaj koji ga je zvao u pomoć jučer, zove ga.Musa mu reče: “Uistinu, ti si očito onaj koji jezabludio.”
19; Pa pošto je želio da dograbi onog koji jeneprijatelj njima dvojici, (taj) reče: “O Musa! Zarželiš da me ubiješ, kao što si ubio dušu jučer? Samoželiš da budeš tiranin na Zemlji, a ne želiš da budešod onih koji popravljaju.”
20; I dođe čovjek s najdaljeg kraja grada trčeći.Reče: “O Musa! Uistinu, velikani o tebi odlučuju date ubiju, zato izlazi (iz grada). Uistinu, ja sam tiod savjetnika.”
21; Tad izađe iz njega prestrašen, iščekujući.Reče: “Gospodaru moj! Spasi me od naroda zalima.”
22; Pa pošto se zaputio prema Medjenu, reče:”Možda će Gospodar moj da me uputi pravom putu.”
23; Pa pošto stiže vodi Medjena, nađe na njojzajednicu ljudi napajaju (stoku); i nađe pored njihdvije žene – odbijaju. Reče: “Šta je s vama dvjema?”Rekoše: “Ne napajamo dok ne odu čobani, a naš otac jestarac uveliko.”
24; Tad napoji njima dvjema, zatim se okrenusjenci, pa reče: “Gospodaru moj! Uistinu, ja sam -šta god mi spustiš od dobra – onaj kojem treba.”
25; Tad mu dođe jedna od njih dvije, idućistidljivo. Reče: “Uistinu, moj otac te poziva da tiisplati nagradu što si napojio za nas.” Pa pošto muje došao i ispričao priču, reče: “Ne boj se! Spasiosi se od naroda zalima.”
26; Jedna od njih reče: “O oče moj! Unajmi ga!Uistinu je najbolji taj kojeg bi unajmio, snažan,pouzdan.”
27; Reče: “Uistinu, ja želim da te oženim jednomod mojih kćeri, ovih dviju, da se unajmiš meni osamgodina. Pa ako ispuniš deset, pa od tebe je; i neželim da ti otežam. Naći ćeš – inšaAllah – da sam odpravednih.”
28; (Musa) reče: “To je između mene i izmeđutebe. Koji god od dva roka ispunim, pa neće bitineprijateljstva protiv mene; a Allah je nad onim štagovorimo Jamac.”
29; Pa pošto Musa ispuni rok i pođe s porodicomsvojom, opazi na obronku brda vatru. Reče porodicisvojoj: “Sačekajte! Uistinu ja sam spazio vatru;možda ću vam ja od nje donijeti vijest, ili glavnjuvatre, da biste se vi ogrijali.”
30; Pa pošto joj priđe, bi pozvan s desne stranedoline, u kraju blagoslovljenom, iz drveta: “O Musa!Uistinu! Ja, Ja sam Allah, Gospodar svjetova;
31; I baci štap svoj!” Pa pošto ga vidje da sebrzo kreće kao da je on džinn, okrenu se bježeći i nevraćajući se. “O Musa! Priđi i ne plaši se. Uistinu,ti si od sigurnih.
32; Zavuci ruku svoju u njedra svoja, izaći ćebijela, bez ozljede. I saberi si krilo svoje odstraha. Pa to će biti dva dokaza od Gospodara tvogfaraonu i uglednicima njegovim: uistinu, oni su narodgrješnika.”
33; Reče: “Gospodaru moj! Uistinu, ja sam ubio odnjih dušu, zato se bojim da će me ubiti.
34; A brat moj Harun, on je rječitiji od menejezikom, pa pošalji ga sa mnom (kao) potporu,potvrđujući mene. Uistinu, ja se plašim da će meporeći.”
35; Reče: “Ojačat ćemo ruku tvoju bratom tvojim idati vama dvojici moć, pa vam neće doseći. Sa znacimaNašim, vas dvojica i ko vas bude slijedio, bićetepobjednici.”
36; Pa pošto im dođe Musa sa znakovima Našimjasnim, rekoše: “Ovo je samo sihr izmišljeni, i nismomi ovo čuli u očeva naših ranijih.”
37; I reče Musa: “Gospodar moj je Najbolji znalaconog ko je došao s Uputom od Njega, i ko će za krajimati dom. Uistinu, to neće uspjeti zalimi.”
38; I reče faraon: “O uglednici! Ne znam da viimate drugog boga osim mene, zato mi zapali o Hamane,na ilovači, te mi načini toranj, da bih se ja uspeobogu Musaovom; a uistinu, ja ga smatram (jednim) odlažova.”
39; I uzoholi se on i vojske njegove na zemljibez prava, i misliše da se oni Nama neće vratiti.
40; Pa smo dograbili njega i vojske njegove, teih bacili u more. Zato pogledaj kakav je bio krajzalima.
41; I učinili smo ih imamima (koji) pozivajuvatri, a na Dan kijameta neće biti pomognuti.
42; I pratili smo ih na ovom Dunjau prokletstvom,a na Dan kijameta oni će biti od odvratnih.
43; I doista smo dali Musau Knjigu – nakon štosmo uništili pokoljenja ranija – jasne uvide ljudima,i uputu i milost, da bi se oni poučili.
44; I nisi bio na strani zapadnoj kad smo Musauizdali naredbu, i nisi bio od svjedoka.
45; Ali, Mi smo stvorili pokoljenja, pa im seživot odužio. I nisi bio stanovnik među stanovnicimaMedjena, da im učiš ajete Naše. Međutim, Mi smo biliti koji su slali (poslanike).
46; I nisi bio na obronku planine kad smopozvali. Ali (poslat si) kao milost Gospodara svog daopominješ narod kojem nije došao nijedan opominjačprije tebe – da bi se oni poučili.
47; I da ih ne snađe nesreća zbog onog šta suunaprijed poslale ruke njihove, pa reknu: “Gospodarunaš! Zašto nam nisi poslao poslanika, pa da slijedimoajete Tvoje i budemo od vjernika?”
48; Pa pošto im je došla Istina od Nas, rekoše:”Zašto (mu) nije dato slično šta je dato Musau?” Zarnisu nevjerovali u ono šta je dato Musau od ranije?Rekoše: “Sihra dva, međusobno pomažuća”, i rekoše:”Uistinu, mi smo u svako nevjernici.”
49; Reci: “Pa donesite od Allaha Knjigu koja jebolja uputa od ove dvije, da bih je slijedio, akoistinu govorite.”
50; Pa ako ti se ne odazovu, tad znaj da slijedestrasti svoje. A ko je zabludjeliji od onog koslijedi strast svoju bez ikakve upute od Allaha?Uistinu! Allah ne upućuje narod zalima.
51; I doista smo im dopremili Riječ, da bi se onipoučili.
52; Oni kojima smo dali Knjigu prije njega, oni unjega vjeruju.
53; I kad im se uči, govore: “Vjerujemo u njega.Uistinu, on je Istina od Gospodara našeg, uistinu, mismo prije njega bili muslimani.”
54; Takvima će se dati nagrada njihova dva puta,što su se strpili i dobrim djelom odbijali zlo, i izonog čim smo ih opskrbili, udjeljivali;
55; I kad čuju besmislicu, okrenu se od nje ireknu: “Nama djela naša, a vama djela vaša. Selamunalejkum! Ne tražimo neznalice.”
56; Uistinu, ti ne upućuješ koga voliš, negoAllah upućuje koga hoće, a On je Najbolji znalacupućenih.
57; I rekoše: “Ako s tobom budemo slijediliUputu, bićemo izbačeni iz naše zemlje.” A zar nismoza njih Harem učinili sigurnim?, skupljaju se njemuplodovi svake vrste – opskrba od Nas. Međutim, većinanjih ne zna.
58; A koliko smo uništili naselja nezadovoljnihsvojim sredstvima za život! Pa to su nastambenjihove, nisu nastanjivane poslije njih, izuzev malo,i bili smo Mi nasljednici.
59; I nije bio Gospodar tvoj uništilac gradova,dok ne bi podigao u prijestonici njihovoj poslanika,da im uči ajete Naše. I nismo bili Uništioci gradova,izuzev kad bi stanovnici njihovi bili zalimi.
60; A šta vam je dato od stvari, pa uživanje ježivota Dunjaa i ukras njegov; a što je kod Allaha,bolje je i trajnije. Pa zar ne razumijete?
61; Pa da li je onaj kome smo dali obećanjelijepo – ta on će ga susresti – kao onaj koganaslađujemo užitkom života Dunjaa, zatim će on na Dankijameta biti od privedenih?
62; A na Dan kad ih pozove, pa rekne: “Gdje suortaci Moji, oni za koje ste tvrdili?”
63; Reći će oni na kojima se obistinila Riječ:”Gospodaru naš! Ovo su ti koje smo zaveli. Zaveli smonjih, kao što smo sebe zaveli. Opravdavamo se Tebi:nisu nas obožavali.”
64; I biće rečeno: “Pozovite ortake svoje!” Tadće ih pozvati, pa im neće odgovoriti, a vidjećekaznu. Ah, da su se oni upućivali!
65; A na Dan kad ih pozove pa rekne: “Šta steodgovorili poslanicima?”
66; Pa nejasne će im biti vijesti Toga dana, tese oni neće raspitivati.
67; Pa što se tiče onog ko se pokaje i budevjerovao i radio dobro, pa možda da bude od uspjelih.
68; A Gospodar tvoj stvara šta hoće i odabire!Nema za njih izbora! Slava Allahu, i Uzvišen neka jeod onog šta pridružuju!
69; A Gospodar tvoj zna šta kriju grudi njihove,i šta (oni) objelodanjuju.
70; I On je Allah – nema boga osim Njega! Njemuhvala u prvom i drugom, a Njegova je presuda, i Njemuse vraćate.
71; Reci: “Vidite li, ako vam Allah učini noćtrajnom do Dana kijameta – koji će vam bog poredAllaha donijeti svjetlost? Pa zar ne čujete?”
72; Reci: “Vidite li, ako vam Allah učini dantrajnim do Dana kijameta – koji će vam bog poredAllaha donijeti noć, da se smirite u njoj? Pa zar nevidite?”
73; I iz milosti Svoje, načinio je za vas noć idan, da se odmarate u njoj, i da tražite od blagodatiNjegove, i da biste vi zahvaljivali.
74; A na Dan kad ih pozove, pa rekne: “Gdje suortaci Moji, za koje ste tvrdili?”
75; I iz svake zajednice ćemo istrgnuti svjedoka,pa ćemo reći: “Donesite dokaz vaš!” Tad će znati daje Istina Allahova, a nestaće od njih šta suizmišljali.
76; Uistinu, Karun je bio iz naroda Musaovog, paih je tlačio. A dali smo mu od blaga toliko, da biuistinu ključevi njegovi oborili skupinu snažnih. Kadmu reče narod njegov: “Ne likuj! Uistinu, Allah nevoli one koji likuju.
77; I traži u onom šta ti je dao Allah kućuAhireta, i ne zaboravi udio svoj od Dunjaa, i činidobro kao što tebi Allah čini dobro, i ne traži fesadna Zemlji. Uistinu! Allah ne voli mufside.”
78; Reče: “To mi je dato samo zbog mog znanja.”Zar nije znao da je Allah već uništio prije njega odpokoljenja (onog) ko je od njega bio moćniji silom iveći skupom? A prestupnici neće biti pitani za svojegrijehe.
79; Tad je izlazio narodu svom u sjaju svom. Onikoji žele život Dunjaa govorili su: “O da nam jeslično šta je dato Karunu! Uistinu, on je posjedniksreće goleme.”
80; A oni kojima je dato znanje rekoše: “Teškovama! Allahova nagrada je bolja za onog ko vjeruje iradi dobro, a ona neće biti data, izuzevstrpljivima.”
81; Pa smo dali da njega i kuću njegovu progutazemlja. Tad on nije imao nikakvu skupinu (da) gapomognu mimo Allaha, i nije bio od onih koji se moguodbraniti.
82; I osvanuše oni koji su željeli njegovo mjestojučer, govoreći: “Ah, Allah pruža opskrbu kome hoćeod robova Svojih i uskraćuje. Da nam nije Allah dobarbio, sigurno bi dao da nas proguta. Ah, ne uspijevajunezahvalnici.”
83; Ta kuća Ahireta – načinili smo je za one kojine žele visinu na Zemlji, niti fesad. A ishod je zabogobojazne.
84; Ko dođe s dobrim djelom, pa imaće on bolje odnjega; a ko dođe sa zlim djelom – pa oni koji sučinili zlodjela biće plaćeni jedino (prema) onom štasu radili.
85; Uistinu! Onaj koji te je obavezao Kur´anom,sigurno će te vratiti povratištu. Reci: “Gospodar mojje Najbolji znalac onog ko donosi Uputu i onog ko jeu zabludi očitoj.”
86; I nisi se nadao da će se tebi dati Knjiga,izuzev kao milost od Gospodara tvog. Zato nikako nebudi pomagač nevjernicima;
87; I neka te nikako ne odvrate od ajetaAllahovih, nakon što su ti objavljeni; i pozivajGospodaru svom, i ne budi nikako od mušrika;
88; I ne prizivaj uz Allaha boga drugog! Samo jeOn Bog! Svaka stvar je propadajuća, izuzev licaNjegovog! Njegov je sud i Njemu ćete biti vraćeni!