Bosnian Quran | Pročitaj Kur’an

Chapter 2 (Sura 2)
1; Alif. Lam. Mim.
2; Taj Kitab, u kojeg nema sumnje, Uputa je za bogobojazne,
3; One koji vjeruju u nevidljivo i obavljaju salat i od onog čim smo ih opskrbili,udjeljuju,
4; I one koji vjeruju u ono šta je objavljeno tebi i šta je objavljeno prije tebe, a uAhiret su oni sigurni.
5; Takvi su na Uputi od Gospodara njihovog, i ti takvi su uspješni.
6; Uistinu! Oni koji ne vjeruju – isto im je opominjao ih ili ih ne opominjao – (oni)neće vjerovati.
7; Zapečatio je Allah srca njihova i sluh njihov, i na vidovima njihovim je pokrivka; aimaće oni kaznu užasnu.
8; I od ljudi je ko govori: “Vjerujemo u Allaha i u Dan posljednji”, a oni nisuvjernici,
9; (Misle da) varaju Allaha i one koji vjeruju – a ne varaju, izuzev duše svoje, a neopažaju.
10; U srcima njihovim je bolest. Pa – povećava Allah njima bolest, a imaće oni kaznubolnu za ono što lažu.
11; A kad im se kaže: “Ne pravite fesad na Zemlji”, govore: “Mi smo samo mirotvorci.”
12; Uistinu oni, oni su mufsidi, ali ne opažaju!
13; I kad im se kaže: “Vjerujte kao što vjeruju ljudi”, govore: “Zar da vjerujemo kaošto vjeruju budale?” Uistinu oni, oni su budale, ali ne znaju!
14; I kad sretnu one koji vjeruju, govore: “Vjerujemo!” – a kad se osame sa šejtanimasvojim, kažu: “Uistinu, mi smo s vama, mi se samo rugamo.”
15; Allah se ruga njima i pušta ih da u pretjeranosti svojoj lutaju.
16; Takvi su oni koji su kupili zabludu za Uputu; pa ne profitira trgovina njihova inisu upućeni.
17; Primjer njihov je kao primjer onog ko potpali vatru, pa pošto osvijetli ono okonjega, ukloni Allah svjetlo njihovo i ostavi ih u tminama (pa oni) ne vide.
18; Gluhi, nijemi, slijepi su pa se ne povraćaju;
19; Ili kao kišni oblak s neba, u njemu tmine i grmljavina i sijevanje. Stavljaju prstesvoje u uši svoje zbog gromova, bojeći se smrti; a Allah je Onaj koji obuhvata nevjernike.
20; Gotovo da munja oduzme vidove njihove. Kad god im bljesne, pođu u njoj, a kad imzamrači, stanu. A da hoće Allah, sigurno bi oduzeo sluh njihov i vidove njihove. Uistinu!Allah nad svakom stvari ima moć.
21; O ljudi! Obožavajte Gospodara vašeg koji je stvorio vas i one prije vas, da biste sevi zaštitili;
22; Koji je za vas učinio Zemlju ležištem, a nebo zdanjem; i spušta s neba vodu, paizvodi njome od plodova opskrbu za vas. Zato ne postavljajte Allahu jednake, a vi znate.
23; A ako ste u sumnji o onom šta smo objavili robu Našem, tad dajte suru sličnu njoj ipozovite svjedoke svoje mimo Allaha, ako istinu govorite.
24; Pa ako ne učinite – a nećete učiniti – tad se bojte vatre, one čije će gorivo bitiljudi i kamenje. Pripremljena je za nevjernike.
25; I obraduj one koji vjeruju i čine dobra djela, da će oni imati bašče ispod kojihteku rijeke. Kad god budu opskrbljeni iz njih plodom – opskrbom, reći će: “Ovo je ono čimsmo bili opskrbljeni ranije”, a biće im dato tome slično; i imaće oni u njima družicečiste, i oni će u njima biti vječito.
26; Uistinu! Allah se ne stidi da navede primjer (kao) što je komarac, te ono što jeiznad njega. Pa što se tiče onih koji vjeruju, ta znaju da je to Istina od Gospodaranjihovog; a što se tiče onih koji ne vjeruju pa govore: “Šta želi Allah ovim primjerom?” -zavodi njime mnoge i upućuje njime mnoge. A ne zavodi njime, izuzev grješnike,
27; Oni koji krše zavjet Allahov nakon potvrde njegove, i sijeku ono šta je Allahnaredio da bude sjedinjeno i čine fesad na Zemlji: ti takvi su gubitnici.
28; Kako ne vjerujete u Allaha, a bili ste mrtvi, pa vas je oživio, zatim će vasusmrtiti! Potom će vas oživiti, zatim ćete Njemu biti vraćeni.
29; On je Taj koji je stvorio za vas sve što je na Zemlji, zatim se usmjerio ka nebu, teih uredio (kao) sedam nebesa; a On je o svakoj stvari Znalac.
30; I kad reče Gospodar tvoj melecima: “Uistinu! Ja sam Taj koji će načiniti na Zemljihalifu.” Rekoše: “Zar ćeš načiniti na njoj onog ko će fesad praviti na njoj i prolivatikrv, a mi (Te) slavimo sa hvalom Tvojom i svetost Ti kličemo?” Reče: “Uistinu! Ja znam onošta ne znate.”
31; I pouči Adema imenima – svakom od njih – zatim ih izloži melecima, pa reče:”Obavijestite Me o imenima ovih, ako ste iskreni.”
32; Rekoše: “Slava neka je Tebi! Nemamo mi znanja, izuzev šta si nas naučio. Uistinu!Ti, Ti si Znalac, Mudri.”
33; Reče: “O Ademe! Obavijesti ih o imenima njihovim.” Pa pošto ih obavijesti o imenimanjihovim, reče: ´Zar vam nisam rekao: ´Uistinu! Ja znam nevidljivo nebesa i Zemlje i znamšta objelodanjujete i šta krijete.”
34; I kad rekosmo melecima: “Učinite sedždu Ademu!” Tad padoše na sedždu, izuzev Iblisa.Odbi i uzoholi se i bi od nevjernika.
35; I rekosmo: “O Ademe! Nastani se ti i žena tvoja u Džennetu i jedite (plodove) iznjega obilno, gdje god hoćete; a ne približavajte se ovom drvetu pa (da) budete od zalima.”
36; Tad učini šejtan da njih dvoje iz njega pokliznu, te ih izvede iz onog u čemu subili. I rekosmo: “Siđite! Vi ste jedni drugima neprijatelj; a imaćete vi na Zemljiprebivalište i uživanje neko vrijeme.”
37; Tad primi Adem od Gospodara svog riječi, pa mu oprosti. Uistinu! On, On je Primalacpokajanja, Milosrdni.
38; Rekosmo: “Siđite iz njega svi! Pa sigurno će vam doći od Mene Uputa, pa ko budeslijedio Uputu Moju, tad neće biti straha nad njima i neće oni tugovati.
39; A oni koji ne budu vjerovali i poricali ajete Naše, takvi će biti stanovnici vatre;oni će u njoj biti vječno.
40; O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje kojom sam vas obdario i ispunitezavjet Meni, ispuniću zavjet vama, i Mene – ta Mene se bojte!
41; I vjerujte u ono šta sam objavio – potvrdu za ono što je uz vas – i ne budite prvinevjernik u njega. I ne prodajite ajete Moje za cijenu malu i Mene – ta Mene se bojte,
42; I ne presvlačite Istinu s neistinom, i ne skrivajte Istinu, a vi znate.
43; I obavljajte salat i dajite zekat, i činite ruku´ sa onima koji čine ruku´.
44; Zar naređujete ljudima dobročinstvo, a zaboravljate duše svoje, a vi čitate Knjigu?Pa zar ne shvatate?
45; I tražite pomoć u strpljenju i salatu; a uistinu, to je teško, izuzev skrušenima,
46; Koji znaju da će oni sresti Gospodara svog i da će se oni Njemu vratiti.
47; O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje kojom sam vas obdario i da sam Jaodlikovao vas nad svjetovima,
48; I bojte se Dana (kad) neće koristiti duša duši ništa, niti se primiti od njeposredovanje, niti uzimati od nje nadoknada, niti će oni biti pomognuti;
49; I kad vas spasismo od ljudstva faraonovog: izlagali su vas najgoroj kazni, klalisinove vaše, a pošteđivali žene vaše: a u tom je bilo veliko iskušenje od Gospodara vašeg.
50; I kad rastavismo za vas more, pa vas spasismo, a potopismo ljudstvo faraonovo i vigledaste;
51; I kad odredismo Musau četrdeset noći, potom uzeste tele poslije njega, a vi ste bilizalimi,
52; Zatim smo vam oprostili poslije toga, da biste vi zahvaljivali.
53; I kad dadosmo Musau Knjigu i Furkan, da biste se vi uputili;
54; I kad reče Musa narodu svom: “O narode moj! Uistinu, vi ste učinili zulm dušamasvojim, vašim uzimanjem teleta. Zato se pokajte Tvorcu svom, te ubijte duše svoje.” To jenajbolje za vas kod Tvorca vašeg, zato će vam oprostiti. Uistinu! On, On je Primalacpokajanja, Milosrdni.
55; I kad rekoste: “O Musa! Nećemo ti vjerovati dok ne vidimo Allaha otvoreno.” Tad vasje udario grom, a vi ste gledali;
56; Zatim smo vas podigli poslije smrti vaše, da biste vi zahvaljivali.
57; I zasjenili smo vas oblakom (bijelim), i spustili na vas mennu i prepelice. “Jediteod dobrih stvari kojima smo vas opskrbili.” I nisu učinili zulm Nama, nego su činili zulmdušama svojim.
58; I kad rekosmo: “Uđite u ovaj grad pa jedite u njemu gdje god hoćete, obilno, i uđitena kapiju sa sedždom i recite: “Hitta” – oprostićemo vam greške vaše i povećaćemodobročiniteljima.
59; Tad su zamijenili oni koji su činili zulm riječ, drugom koja im je rečena, pa smospustili na one koji su činili zulm kaznu s neba, zato što su griješili.
60; I kad zatraži Musa za narod svoj napajanje, tad rekosmo: “Udri štapom svojim kamen!”Tad provri iz njega dvanaest izvora. Doista je znalo svako pleme pojilište svoje. “Jedite ipijte iz opskrbe Allahove, i ne činite zlo na zemlji, praveći fesad.”
61; I kad rekoste: “O Musa! Nećemo trpiti hranu jednu, zato prizivaj za nas Gospodarasvog (da) nam iznikne (nešto) od onog čime rađa zemlja – od povrća njenog i krastavacanjenih i žita njenog i leće njene i luka njenog.” Reče: “Hoćete li zamijeniti ono što jebolje, onim što je lošije? Siđite u grad pa ćete uistinu vi imati šta ste tražili.” Ipogodi ih poniženje i bijeda, a navukli su srdžbu od Allaha. To što oni nisu vjerovali uajete Allahove i ubijali vjerovjesnike bez prava; to što nisu slušali, a prevršivali su.
62; Uistinu! Oni koji vjeruju i koji su jevreji i kršćani i Sabijci – ko vjeruje uAllaha i Dan posljednji i čini dobro – pa imaće oni nagradu svoju kod Gospodara njihovog, ibez straha nad sobom će biti i neće oni žaliti.
63; I kad uzesmo zavjet vaš i uzdigosmo nad vama brdo: “Uzmite čvrsto šta smo vam dali ispominjite ono šta je u njemu, da biste se vi zaštitili.”
64; Zatim ste se okrenuli poslije toga. Pa da nije dobrote Allahove prema vama i milostiNjegove, sigurno biste bili od gubitnika.
65; I doista ste znali one između vas koji su prekršili (stvari) sebta, pa smo im rekli:”Budite majmuni prezreni!”
66; Pa smo učinili nju zastrašujućim primjerom za ono ispred nje i ono iza nje, i poukombogobojaznima.
67; I kad reče Musa narodu svom: “Uistinu! Allah vam naređuje da zakoljete kravu.”Rekoše: “Zar ćeš nas uzeti izrugivanju?” Reče: “Tražim zaštitu u Allaha, da ne budem odneznalica.”
68; Rekoše: “Moli za nas Gospodara svog, da nam objasni kakva je ona.” Reče: “Doista, Onkaže: ´Uistinu, to je krava ni stara ni mlada; srednja, između toga; zato učinite šta vamse naređuje.”
69; Rekoše: “Moli za nas Gospodara svog da nam objasni, kakva je boja njena”. Reče:”Doista, On kaže: ´Uistinu, to je žuta krava. Svijetla je boja njena, raduje posmatrače.”
70; Rekoše: “Moli za nas Gospodara svog da nam objasni kakva je ona. Uistinu, krave suza nas slične, a uistinu mi ćemo, ako htjedne Allah, biti upućeni.”
71; Reče: “Doista, On kaže: ´Uistinu ta krava nije podvrgnuta oranju zemlje nitinatapanju usjeva. Besprijekorna je, bez biljega na sebi.” Rekoše: “Sad si iznio istinu.”Tad je zaklaše i jedva (to) učiniše.
72; I kad ubiste dušu, pa se prepiraste o njoj; a Allah je Taj koji je iznio ono šta stekrili –
73; Tad rekosmo: “Udarite ga dijelom njenim!” Eto tako oživljava Allah mrtve i pokazujevam znakove Svoje, da biste vi shvatili.
74; Zatim su otvrdla srca vaša poslije toga, te su ona bila kao kamen ili tvrđa. Auistinu, od kamena (postoji) onaj iz kojeg izviru rijeke, i uistinu od njega (postoji) onajšto raspukne, pa izbija iz njega voda, i uistinu, od njega (postoji) onaj što pada izstraha od Allaha; a nije Allah nemaran za ono šta radite.
75; Pa zar žudite da vam vjeruju, a već je grupa njih slušala Riječ Allahovu, zatim suje iskrivljavali nakon što bi je shvatili, a oni znaju.
76; I kad sretnu one koji vjeruju, kažu: “Vjerujemo”, a kad se osame jedni s drugima,govore: “Pričate li im o onom šta vam je otkrio Allah, da biste se vi prepirali o tome kodGospodara vašeg.” Pa zar ne razumijete?
77; A zar ne znaju da Allah zna šta skrivaju i šta objelodanjuju?
78; I od njih (ima) neukih, ne znaju Knjigu, jedino želje, a oni samo nagađaju.
79; Zato teško onima koji pišu knjigu rukama svojim, pa kažu: “Ovo je od Allaha”, da bistekli time vrijednost malu. Pa teško njima zbog onog šta pišu ruke njihove, i teško njimazbog onog šta zarađuju!
80; I govore: “Neće nas doticati vatra, izuzev nekoliko dana.” Reci: “Jeste li primiliod Allaha obećanje – pa neće prekršiti Allah obećanje Svoje – ili govorite protiv Allahašta ne znate?”
81; Svakako! Ko stekne zlodjelo i opkoli ga pogreška njegova – pa takvi će bitistanovnici vatre, oni će u njoj biti vječito.
82; A oni koji vjeruju i rade dobra djela, takvi će biti stanovnici Dženneta, oni će unjemu biti vječito.
83; I kad uzesmo zavjet sinova Israilovih: “Ne obožavajte, izuzev Allaha, a roditeljimadobro (činite) i rodbini i siročadi i bijednicima, i govorite ljudima dobro, i obavljajtesalat i dajite zekat.” Zatim ste se odvratili, izuzev malo vas a vi ste oni koji seodvraćaju.
84; I kad uzesmo zavjet vaš: “Ne prolivajte krv svoju i ne protjerujte se iz kućavaših”, zatim ste potvrdili, a vi svjedočite.
85; Zatim ste se vi takvi ubijali i protjerali grupu vas iz kuća njihovih, pomagali steprotiv njih grijehom i neprijateljstvom. A ako vam dođu zarobljenici, otkupljujete ih, anjihovo protjerivanje – to vam je zabranjeno. Pa zar vjerujete u dio Knjige, a ne vjerujeteu dio? Pa jedino je plaća onome od vas ko to čini, poniženje u životu Dunjaa, i na Dankijameta biće vraćen najžešćoj kazni; a nije Allah nemaran za ono šta radite.
86; Takvi su oni koji su kupili život Dunjaa Ahiretom, zato se neće njima olakšatikazna, niti će oni biti pomognuti.
87; I doista smo dali Musau Knjigu i slali iza njega poslanike. I dali smo Isau, sinuMerjeminu, dokaze jasne i pomogli ga Ruhul-kudusom. Zar se niste, kad god bi vam poslanikdonio ono što ne žele duše vaše, uzoholili? Tad biste grupu porekli, a grupu pobili.
88; I rekoše: “Naša srca su omoti.” Naprotiv, prokleo ih je Allah zbog nevjerovanjanjihovog – pa malo što vjeruju.
89; Pa pošto im dođe Knjiga od Allaha, potvrda za ono što je uz njih – a prije sutražili pobjedu nad onima koji ne vjeruju – pa pošto im dođe šta prepoznaju, ne povjerovašeu njega: zato neka je prokletstvo Allahovo nad nevjernicima.
90; Jadno je ono za što su prodali duše svoje: da ne vjeruju u ono šta je objavio Allah,iz zavisti što objavljuje Allah iz dobrote Svoje, kome hoće od robova Svojih. Pa su navuklisrdžbu na srdžbu; a imaće nevjernici kaznu prezrenu.
91; I kad im se kaže: “Vjerujte u ono šta je objavio Allah”, kažu: “Vjerujemo u ono štaje objavljeno nama”, a ne vjeruju u ono iza toga, a to je Istina koja potvrđuje ono uznjih. Reci: “Pa zašto ste ubijali vjerovjesnike Allahove ranije, ako ste bili vjernici?”
92; I doista vam je došao Musa s dokazima jasnim, zatim ste uzeli tele poslije njega, ivi ste bili zalimi.
93; I kad uzesmo zavjet vaš i uzdigosmo nad vama brdo: “Uzmite čvrsto šta smo vam dali islušajte.” Rekoše: “Čuli smo, a nećemo poslušati.” I upilo se u srca njihova tele snevjerovanjem njihovim. Reci: “Jadno je ono što vam naređuje vjerovanje vaše, ako stevjernici.”
94; Reci: “Ako je za vas kuća Ahireta kod Allaha posebno mimo ljudi, tad zaželite smrt,ako ste iskreni.”
95; A neće je zaželiti nikada, zbog onog šta su unaprijed poslale ruke njihove; a Allahje Znalac zalima.
96; I sigurno ćeš ih naći pohlepnijim ljudima prema življenju i od onih koji pridružuju.Volio bi pojedinac njihov da živi hiljadu godina. A da živi, ne bi on bio udaljen od kazne.A Allah je Vidilac onog što rade.
97; Reci: “Ko je neprijatelj Džibrilu?” Pa uistinu on ga spušta na srce tvoje, sdozvolom Allahovom, (kao) potvrdu za ono ispred njega, i Uputu i radosnu vijest vjernicima.
98; Ko je neprijatelj Allahu i melecima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu iMikalu? Pa uistinu! Allah je neprijatelj nevjernicima!
99; I doista smo ti objavili ajete jasne, a u njih neće vjerovati samo grješnici.
100; Zar! Kad god sklope sporazum, odbaci ga skupina između njih. Naprotiv, većina njihne vjeruje.
101; I pošto im je došao Poslanik od Allaha, potvrđujući ono što je uz njih, odbacila jeskupina onih kojima je data Knjiga, Knjigu Allahovu iza leđa svojih, kao da oni ne znaju,
102; I slijede šta su kazivali šejtani o carstvu Sulejmanovom. A nije nevjerovaoSulejman; međutim šejtani nisu vjerovali učeći ljude sihru i onom šta je spušteno dvojicimeleka u Babilu, Harutu i Marutu. A nisu učili nikoga dok ne bi rekli: “Mi smo samoiskušenje, zato nemoj nevjerovati.” Pa su učili od njih dvojice ono čime će prouzročitirazdvajanje između muža i žene njegove; a nisu oni štetili time nikome, izuzev s dozvolomAllahovom; i učili su šta će im štetiti, a neće im koristiti. I doista su znali da onaj koto kupuje – sigurno on neće imati u Ahiretu nikakva udjela. A sigurno je loše ono zašto suprodali duše svoje, kad bi znali.
103; A da su oni vjerovali i bojali se, sigurno bi nagrada od Allaha bila bolja, kad biznali!
104; O vi koji vjerujete! Ne govorite: “Ra´ina!” – a govorite “Unzurna!” i slušajte; aimaće nevjernici kaznu bolnu.
105; Ne vole oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige niti mušrici da vam se spustiikakvo dobro od Gospodara vašeg. A Allah odabire milosti Svojoj koga hoće, i Allah jePosjednik dobrote veličanstvene.
106; Ne uklonimo nijedan znak, niti ga učinimo zaboravljenim, (a da ne) donesemo boljiod njega ili njemu jednak. Zar ne znaš da Allah nad svakom stvari ima moć?
107; Zar ne znaš da je Allah Taj čija je vlast nebesa i Zemlje?, a nemate vi mimo Allahanikakva zaštitnika, niti pomagača.
108; Zar želite da pitate Poslanika svog, kao što je pitan Musa ranije? A ko zamijeninevjerovanjem vjerovanje, tad je doista izgubio ravni put.
109; Voljeli bi mnogi od sljedbenika Knjige da vas povrate nakon vjerovanja vašeg, unevjernike, zavišću iz duša svojih, nakon što im je postala jasna Istina. Zato oprostite iprijeđite, dok Allah ne izda naredbu Svoju. Uistinu! Allah nad svakom stvari ima moć.
110; I obavljajte salat i dajite zekat; a šta unaprijed pošaljete za duše vaše oddobrog, naći ćete ga kod Allaha. Uistinu! Allah je onog što radite Vidilac.
111; I govore: “Ući će u Džennet jedino onaj ko je jevrej ili kršćanin.” To su željenjihove! Reci: “Donesite dokaz svoj, ako istinu govorite!”
112; Svakako! Ko preda lice svoje Allahu i on bude dobročinitelj, pa imaće on nagradusvoju kod Gospodara svog, i neće biti straha nad njima, niti će oni žaliti.
113; I kažu jevreji: “Nisu kršćani ni na čemu”, i kažu kršćani: “Nisu Jevreji ni načemu”, a oni čitaju Knjigu. Tako su govorili oni koji ne znaju – poput riječi njihove. Papresudiće Allah među njima na Dan kijameta o onom u čemu su se razilazili.
114; A ko je nepravedniji od onog ko zabranjuje mesdžide Allahove, da se spominje unjima ime Njegovo i trudi se za rušenje njihovo? Takvi – nije za njih da ulaze u njih,izuzev prestrašeni. Imaće oni na Dunjau poniženje i imaće oni na Ahiretu kaznu strahovitu.
115; A Allahov je istok i zapad; pa kud god se okrenete, pa tamo je lice Allahovo.Uistinu! Allah je Sveobuhvatni, Znalac.
116; I govore: “Uzeo je Allah dijete.” Slava neka je Njemu! Naprotiv, Njegovo je šta jena nebesima i Zemlji; sve je Njemu pokorno.
117; Začetnik nebesa i Zemlje! A kad odluči stvar, tad samo kaže tome: “Budi”, tad biva.
118; I govore oni koji ne znaju: “Zašto ne govori s nama Allah ili nam ne dadne znak.”Tako su govorili oni prije njih – poput riječi njihove: slična su srca njihova. Doista smoobjasnili znakove ljudima koji su sigurni.
119; Uistinu! Mi smo poslali tebe s Istinom, (kao) donosioca radosnih vijesti iopominjača. A nećeš biti pitan o stanovnicima džehima.
120; I neće biti zadovoljni tobom jevreji ni kršćani, dok ne budeš slijedio milletnjihov. Reci: “Uistinu! Uputa Allahova – to je Uputa.” A ako bi slijedio strasti njihove,nakon što ti je došlo nešto znanja, ne bi ti imao od Allaha nikakva zaštitnika, nitipomagača.
121; Oni kojima smo dali Knjigu, uče je ispravnim učenjem njenim – takvi vjeruju u nju.A ko ne vjeruje u nju – pa ti takvi su gubitnici.
122; O sinovi Israilovi! Sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i da sam Ja bioodlikovao vas nad svjetovima.
123; I bojte se Dana kad neće koristiti duša duši nimalo, niti će se primiti od njenadoknada, i neće joj koristiti posredovanje, niti će oni biti pomognuti.
124; I kad je kušao Ibrahima Gospodar njegov riječima, pa ih je ispunio, reče: “Uistinu!Ja sam Taj koji je učinio tebe imamom ljudima.” Reče: “A od potomstva mog?” (Allah) reče:”Moje obećanje neće doseći zalime.”
125; I kad smo učinili Kuću stjecištem ljudima i sigurnošću, i: “Uzmite stajališteIbrahimovo musallom”, i naložili Ibrahimu i Ismailu: “Očistite Kuću Moju za one koji činetawwaf i one koji čine itikaf i one koji čine ruku´, i one koji čine sedždu.”
126; I kad reče Ibrahim: “Gospodaru moj! Učini ovaj grad sigurnim i opskrbi stanovnikenjegove (raznim) plodovima, onog od njih ko vjeruje u Allaha i Dan posljednji.” (Allah)reče: “A ko ne vjeruje – pa daću da malo uživa, zatim ću ga natjerati u kaznu vatrom”, aloše li je dolazište!
127; I kad je podizao Ibrahim temelje Kuće i Ismail: “Gospodaru naš! Primi od nas.Uistinu! Ti, Ti si Onaj koji čuje, Znalac.
128; Gospodaru naš! I učini nas dvojicu predanim Tebi i od potomstva našeg ummet predanTebi. I pokaži nam obrede naše i oprosti nam. Uistinu! Ti, Ti si Primalac pokajanja,Milosrdni.
129; Gospodaru naš! I podigni među njima poslanika od njih, da im uči ajete Tvoje ipouči ih Knjizi i mudrosti i očisti ih. Uistinu! Ti, Ti si Moćni, Mudri.”
130; A ko ne želi millet Ibrahimov, do onaj ko zabudali dušu svoju? I doista, odabralismo njega na Dunjau, a uistinu, on će na Ahiretu biti od pravednih.
131; Kad reče njemu Gospodar njegov: “Predaj se!” Reče: “Predajem se Gospodarusvjetova.”
132; I naložio je to Ibrahim sinovima svojim, i Jakub: “O sinovi moji! Uistinu je Allahodabrao za vas vjeru, pa umrite vi jedino kao muslimani.”
133; Zar ste bili svjedoci kad dođe Jakubu smrt, kad reče sinovima svojim: “Šta ćeteobožavati poslije mene?” Rekoše: “Obožavaćemo Boga tvog i Boga predaka tvojih, Ibrahima iIsmaila i Ishaka, Boga Jedinog i mi smo Njemu predani.”
134; Taj narod je već nestao. Njegovo je šta je zaradio, a vaše šta ste zaradili, inećete biti pitani za ono šta su radili.
135; I govore: “Budite jevreji ili kršćani, bit ćete upućeni.” Reci: “Naprotiv, milletIbrahima hanife”, a nije bio od mušrika.
136; Recite: “Vjerujemo u Allaha i ono što je objavljeno nama, i ono što je objavljenoIbrahimu i Ismailu i Ishaku i Jakubu i plemenima i ono što je dato Musau i Isau, i što jedato vjerovjesnicima od Gospodara njihovog. Ne pravimo razliku između ijednog od njih, i mismo Njemu pokorni.”
137; Pa ako budu vjerovali u slično onom u što vjerujete, tad su se doista uputili. Aako se odvrate, tad su samo oni u raskolu. Pa dovoljan će ti biti protiv njih Allah; a Onje Onaj koji čuje, Znalac.
138; Bojenje Allahovo!, a ko je bolji od Allaha bojenjem? A mi smo Njegovi obožavatelji.
139; Reci: “Zar raspravljate s nama o Allahu, a On je naš Gospodar i vaš Gospodar? Inama pripadaju djela naša, a vama djela vaša, i mi smo Njemu odani.”
140; Zar govorite: “Uistinu, Ibrahim i Ismail i Ishak i Jakub i plemena, bili su jevrejiili kršćani?” Reci: “Da li ste vi najbolji znalac ili Allah?” A ko je nepravedniji od onogko skriva kod sebe svjedočanstvo od Allaha? A nije Allah nemaran prema onom šta radite.
141; Ta zajednica je već nestala, njeno je šta je zaslužila, a vaše šta ste zaslužili. Inećete biti pitani za ono šta su radili.
142; Budale između ljudi će reći: “Šta ih je odvratilo od kible njihove – one za koju subili?” Reci: “Allahov je istok i zapad, upućuje koga hoće putu ispravnom.”
143; I tako smo vas učinili zajednicom srednjom, da budete svjedoci protiv ljudi i budePoslanik protiv vas svjedok. I načinili smo kiblu – onu za koju si – jedino da razaznamo koslijedi Poslanika, od onog ko će se okrenuti na petama svojim. A sigurno je teško, osimonima koje je uputio Allah. I neće Allah dati da propadne vjerovanje vaše. Uistinu, Allahje ljudima Samilostan, Milosrdan.
144; Doista vidimo okretanje tvog lica nebu. Pa sigurno ćemo te okrenuti kibli koja ćete zadovoljiti. Zato okreni lice svoje prema Mesdžidul-haramu. I ma gdje bili okrećite licasvoja u pravcu njega. A uistinu, oni kojima je data Knjiga, znaju da je to Istina odGospodara njihovog; a nije Allah nemaran prema onom šta rade.
145; I kad bi donio onima kojima je data Knjiga svaki znak, ne bi slijedili kiblu tvoju.A nećeš ti biti sljedbenik kible njihove, i neće oni biti sljedbenici kible drugih. A akobi slijedio želje njihove, nakon što ti je došlo nešto znanja, uistinu bi ti tad bio odzalima.
146; Oni kojima smo dali Knjigu prepoznaju ga kao što prepoznaju sinove svoje. Auistinu, skupina njih krije Istinu, a oni znaju.
147; Istina je od Gospodara tvog, zato nikako ne budi od sumnjivaca.
148; Za svakog ima smjer kojem se on okreće. Zato se natječite dobrim djelima. Gdje godbili, dovešće vas Allah sve. Uistinu! Allah nad svakom stvari ima moć.
149; I odakle god izađeš, ta okreni lice svoje u pravcu Mesdžidul-harama. A doista, toje Istina od Gospodara tvog, i nije Allah nemaran prema onom šta radite.
150; I otkud god izađeš, pa okreni lice svoje u pravcu Mesdžidul-harama; i ma gdje bili,ta okrećite lica svoja u pravcu njega, da ne bi imali ljudi izgovor protiv vas, izuzev onihod njih koji čine zulm – zato se ne bojte njih, a bojte se Mene – da bih upotpunio blagodatSvoju prema vama i da biste se vi uputili.
151; Kao što smo poslali među vas Poslanika od vas – uči vam ajete Naše i čisti vas iuči vas Knjizi i mudrosti, i uči vas onom šta niste znali.
152; Zato se sjetite Mene, sjetiću se vas, i zahvaljujte Mi i ne niječite Mene!
153; O vi koji vjerujete! Tražite pomoć u strpljenju i salatu. Uistinu! Allah je sastrpljivima.
154; I ne recite za onog ko je ubijen na putu Allahovom: “Mrtvi su!” Naprotiv, živi su,međutim ne opažate.
155; A sigurno ćemo vas iskušavati, malo strahom i glađu i gubljenjem imetaka i duša iplodova; a obraduj strpljive,
156; Koji, kad ih zadesi nesreća kažu: “Uistinu, mi smo Allahovi i uistinu, mi smo Njemupovratnici.”
157; Nad tim takvima su salawati Gospodara njihovog i milost, a ti takvi – oni suupućeni.
158; Uistinu! Safa i Merwa su od znakova Allahovih. Zato ko hodočasti Kuću ili obaviumru, tad mu nije grijeh da obiđe njih dvoje. A ko dobrovoljno učini dobro, pa uistinu,Allah je Zahvalni, Znalac.
159; Uistinu, oni koji skrivaju šta smo objavili od dokaza jasnih i Upute, nakon što smoto objasnili ljudima u Knjizi – te takve će prokleti Allah i prokleće ih koji proklinju,
160; Izuzev onih koji se kaju i popravljaju i obejane – pa to su ti kojima opraštam; aJa sam Primalac pokajanja, Milosrdni.
161; Uistinu, oni koji ne vjeruju i umru, a oni budu nevjernici, na tim takvima jeprokletstvo Allahovo, i meleka i ljudi svih.
162; Vječno će biti u njemu. Neće im se olakšati kazna, niti će im biti odloženo.
163; A vaš Bog je Bog Jedini!, nema boga osim Njega, Milostivog, Milosrdnog.
164; Uistinu! U stvaranju nebesa i Zemlje, i promjeni noći i dana, i plovilu koje plovimorem sa onim što koristi ljudima, i onom šta spušta Allah od vode s neba, pa oživljavanjome zemlju nakon mrtvila njenog – a rasijao je po njoj od svake životinje – i promjenivjetrova i oblacima potčinjenim između neba i zemlje – znaci su za ljude koji shvataju.
165; I od ljudi je ko uzima mimo Allaha takmace (Njemu), vole ih kao voljenjem Allaha. Akoji vjeruju, jače su ljubavi prema Allahu. A kad bi (mogli) vidjeti oni koji su činilizulm, kad ugledaju kaznu, da će moć biti Allahova sva i da će Allah biti žestoke kazne…
166; Kad se odreknu oni koji su bili slijeđeni, onih koji su slijedili, i vide kaznu, ipresjeku im se veze,
167; I reknu oni koji su slijedili: “Da nam je povratak, pa da ih se odreknemo kao štosu se odrekli nas.” Eto tako će im pokazati Allah djela njihova (kao) žalosti za njih. Ineće oni biti ti koji će izaći iz vatre.
168; O ljudi! Jedite od onog šta je na zemlji dopušteno, dobro, i ne slijedite korakešejtanove. Uistinu, on vam je neprijatelj otvoreni.
169; Samo vam naređuje zlo i razvrat, i da govorite protiv Allaha šta ne znate.
170; I kad im se kaže: “Slijedite šta je objavio Allah”, govore: “Naprotiv, slijedimoono na čemu smo zatekli očeve naše.” Zar?, mada očevi njihovi nisu shvatali ništa, niti subili upućeni!
171; A primjer onih koji ne vjeruju je kao primjer onog ko viče ono šta čuje samo zov iviku. Gluhi su, nijemi, slijepi, zato oni ne shvataju.
172; O vi koji vjerujete! Jedite od dobrih stvari kojima smo vas opskrbili, izahvaljujte Allahu, ako Njega obožavate.
173; Jedino vam zabranjuje lešinu i krv i meso svinje, i ono nad čim je zazvano drugoime, a ne Allahovo. Pa ko bude natjeran, bez želje i pretjerivanja, tad mu nije grijeh.Uistinu! Allah je Oprosnik, Milosrdni.
174; Uistinu, oni koji skrivaju šta je objavio Allah od Knjige i uzimaju time vrijednostmalu, takvi jedu u trbuhe svoje samo vatru. I neće govoriti Allah s njima na Dan kijameta,niti će ih očistiti; a imaće oni kaznu bolnu.
175; Takvi su oni koji su kupili zabludu s Uputom i kaznu oprostom. Pa kako su strpljivioni nad vatrom?
176; To zato što je Allah objavio Knjigu sa Istinom. A uistinu, oni koji se razilaze oKnjizi, u raskolu su dalekom.
177; Nije čestitost da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu, nego je čestitost kovjeruje u Allaha i Dan posljednji i meleke i Knjigu i vjerovjesnike; i daje imetak zaljubav Njegovu rodbini i siročadi i siromasima i sinu puta i prosjacima i za robove; iobavlja salat i daje zekat; i koji budu ispunjavali obećanje svoje kad obećaju, i strpljiviu bijedi i nevolji i vremenu sukoba. Takvi su oni koji su iskreni, a ti takvi subogobojazni.
178; O vi koji vjerujete! Propisuje vam se odmazda za ubojstvo: slobodan za slobodnog,rob za roba i žensko za žensko. Pa onom kome oprosti brat njegov nešto, tad je nastavakuljudan i podmirenje je njemu sa dobročinstvom. To je olakšanje od Gospodara vašeg imilost. Pa ko prevrši nakon ovog, ta imaće on kaznu bolnu.
179; A vama je u odmazdi život, o posjednici razuma, da biste se vi zaštitili.
180; Propisuje vam se: kad se približi nekom od vas smrt, a ostavlja hajr, oporuka je nadvoje roditelja i rodbinu pristojno; dužnost je bogobojaznih.
181; Pa ko je zamijeni nakon što ju je čuo – grijeh toga je samo na onima koji jemijenjaju. Uistinu! Allah je Onaj koji čuje, Znalac.
182; A ko se boji skretanja ili grijeha oporučitelja, te ih izmiri, pa nema mu grijeha.Uistinu! Allah je Oprosnik, Milosrdni.
183; O vi koji vjerujete! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, dabiste se vi zaštitili,
184; Određen broj dana. Pa ko od vas bude bolestan ili na putovanju, tad (isti) brojdrugih dana; a koji ga (jedva) podnose, fidja je hranjenje siromaha. Pa ko dobrovoljnoučini dobro – pa to je bolje za njega. A da postite – bolje je za vas, kad biste znali!
185; Mjesec ramadan je taj u kojem je spušten Kur´an, Uputa ljudima i jasni dokazi Uputei Furkan. Pa ko bude prisutan od vas (u tom) mjesecu, tad neka ga posti. A ko bude bolestanili na putovanju, tad (isti) broj drugih dana. Allah vam želi lahkoću, a ne želi vamteškoću, i da ispunite broj, i da veličate Allaha što vas je uputio, i da biste vizahvaljivali.
186; A kad te upitaju robovi Moji o Meni, pa uistinu sam Ja blizu! Odazivam se dowimolitelja kad Me priziva. Zato neka Mi se odazovu i neka vjeruju u Mene, da bi oni bili naputu ispravnom.
187; Dopušta vam se (u) noći posta refes sa ženama vašim. One su odjeća vaša, a vi steodjeća njihova. Zna Allah da ste vi obmanjivali duše svoje pa je primio pokajanje vaše ioprostio vam. Zato im sada pristupajte i tražite šta je propisao Allah za vas. I jedite ipijte dok vi ne budete razlikovali nit bijelu od crne niti zore – zatim ispunite post donoći. A ne pristupajte im i (kad) vi budete mu´tekifi u mesdžidima; to su granice Allahove,zato im se ne približujte. Tako objašnjava Allah znakove Svoje ljudima, da bi se onipobojali.
188; I ne jedite imetke vaše između sebe uzaludno, i ne nudite ga sudijama da bistepojeli dio imetaka ljudi grješno, a vi znate.
189; Pitaju te o mlađacima – reci: “Oni su određena vremena za ljude i hadždž.” A nijepravednost da ulazite u kuće s leđa njihovih, nego je pravednost ko se boji. I ulazite ukuće na vrata njihova, i bojte se Allaha da biste vi uspjeli.
190; I borite se na putu Allahovom protiv onih koji se bore protiv vas, a neprekoračujte. Uistinu! Allah ne voli one koji prevršuju.
191; I ubijajte ih gdje god ih nađete, i istjerajte ih odakle god istjeruju vas. Afitneluk je gori od ubijanja. I ne borite se protiv njih kod Mesdžidul-harama, dok vas nenapadnu u njemu. Pa ako vas napadnu, tad ih ubijajte. Takva je plaća nevjernicima.
192; Pa ako prestanu, pa uistinu, Allah je Oprosnik, Milosrdni.
193; I borite se protiv njih dok ne bude (više) fitneluka i (ne) bude vjera Allahova. Paako prestanu, tad nema neprijateljstva, izuzev prema zalimima!
194; Mjesec sveti za mjesec sveti, i svetinje su odmazda. Pa onog ko napadne vas, tadnapadnite (i vi) njega, slično kao što vas je napao. I bojte se Allaha i znajte da je Allahuz bogobojazne.
195; I trošite na putu Allahovom, a ne bacajte se rukama svojim u propast; i činitedobro. Uistinu! Allah voli dobročinitelje.
196; I obavljajte hadždž i umru radi Allaha! Pa ako budete spriječeni, tad (zakoljite)šta je dostupno od kurbana, i ne brijte glave svoje dok ne stigne kurban odredištu svom. Pako od vas bude bolestan ili u njemu bude bol od glave njegove, tad je iskup post ili sadakaili kurban. Pa kad budete sigurni, onda ko se zadovolji umrom do hadždža, tad (nekazakolje) šta je dostupno od kurbana. Pa ko ne nađe, tad je post tri dana na hadždžu i sedamkad se vratite: to je deset ukupno. To je za onog čija porodica nije prisutna uMesdžidul-haramu. I bojte se Allaha i znajte da je Allah žestok kaznom.
197; Hadždž je u mjesecima poznatim, pa ko se u njima obaveže za hadždž, tad nema refesai nema griješenja, niti svađe na hadždžu. A šta učinite od dobrog, zna ga Allah. Isnabdijte se; pa uistinu, najbolja oprema je bogobojaznost – i bojte se Mene, o posjednicirazuma!
198; Nije vam grijeh da tražite blagodat od Gospodara vašeg. Zato kad pohrlite saArefata, tad spominjite Allaha kod Meš´aril-harama. I spominjite Ga kao što vas je uputio,mada ste prije toga bili od zalutalih.
199; Zatim hrlite kud god hrle ljudi, i tražite oprost od Allaha. Uistinu, Allah jeOprosnik, Milosrdni.
200; Pa kad završite obrede svoje tad spominjite Allaha kao vašim spomenom otaca vašihili jačim spomenom. Ta od ljudi je ko govori: “Gospodaru naš! Daj nam na Dunjau”, a nećebiti za njega na Ahiretu nikakva udjela.
201; I od njih je ko govori: “Gospodaru naš! Daj nam na Dunjau dobro i na Ahiretu dobroi sačuvaj nas kazne vatrom.”
202; Ti takvi će imati udio od onog šta su zaslužili; a Allah je brz obračunom.
203; I spominjite Allaha u danima nabrojanim. Pa ko požuri u dva dana, pa nije mugrijeh. A ko odloži, pa nije grijeh onom ko se boji. I bojte se Allaha i znajte da ćete viNjemu biti sabrani.
204; I od ljudi je onaj čiji te govor zadivljuje u životu Dunjaa, i poziva svjedokomAllaha za ono što je u srcu njegovom, a on je najzagriženiji od protivnika –
205; I kad se okrene, brza po zemlji, da bi činio fesad na njoj i uništio usjev ipriplod; a Allah ne voli fesad.
206; I kad mu se kaže: “Boj se Allaha!”, obuzme ga snaženje grijehom. Zato je njemudovoljan Džehennem; a doista je loše odmorište!
207; I između ljudi je ko prodaje dušu svoju tražeći zadovoljstvo Allahovo; a Allah jeSamilostan robovima Svojim.
208; O vi koji vjerujete! Stupite u Islam svi i ne slijedite korake šejtanove. Uistinu,on vam je neprijatelj otvoreni.
209; Pa ako posrnete nakon što su vam došli dokazi jasni, tad znajte da je Allah Moćni,Mudri.
210; Da li samo čekaju da im dođe Allah u tminama oblaka i meleci, i bude stvar svršena?A Allahu se vraćaju stvari.
211; Upitaj sinove Israilove koliko smo im jasnog znaka dali. A ko izmijeni blagodatAllahovu nakon što mu je došla, pa uistinu Allah je žestok kaznom.
212; Uljepšan je život Dunjaa onima koji ne vjeruju i izruguju se onima koji vjeruju. Aoni koji se boje, biće iznad njih na Dan kijameta. A Allah opskrbljuje koga hoće bezračuna.
213; Bili su ljudi zajednica jedna, pa je slao Allah vjerovjesnike, donosioce radosnihvijesti i opominjače, i objavljivao uz njih Knjigu s Istinom, da sudi ljudima o onome učemu su se razilazili. A nisu se razilazili o njoj, izuzev oni kojima je ona data, nakonšto su im došli jasni dokazi, zavišću međusobnom. Pa je uputio Allah one koji su vjerovalionom u čemu su se razilazili od Istine, s dozvolom Svojom; a Allah upućuje koga hoće putupravom.
214; Zar mislite da ćete ući u Džennet, a još vam nije došao primjer onih koji su prošliprije vas. Snalazile su ih bijeda i nevolja i bili su potresani dok je govorio poslanik ioni koji su vjerovali s njim: “Kad će pomoć Allahova?” Pa uistinu! Pomoć Allahova je blizu!
215; Pitaju te šta da udjeljuju. Reci: “Ono šta trošite od dobrog, pa (to je) za dvojeroditelja i rodbinu i siročad i siromahe i sina puta.” A šta uradite od dobrog, pa uistinu- Allah je o tome Znalac.
216; Propisuje vam se borba, a ona ja za vas odvratnost. I moguće je da nešto mrzite, ato je dobro za vas; i moguće je da volite nešto, a to je zlo za vas. A Allah zna, a vi neznate.
217; Pitaju te o mjesecu svetom, ratovanju u njemu. Reci: “Ratovanje u njemu je velik(grijeh) – a odvraćanje od puta Allahovog i nevjerovanje u Njega, i Mesdžidul-harama iprogon stanovnika njegovih iz njega – veće je kod Allaha. A fitneluk je gori od ubijanja.”I neće se prestati boriti protiv vas dok vas ne odvrate od vjere vaše, ako mognu. A ko odvas odbaci din svoj pa umre, a on bude nevjernik: pa takvima će propasti djela njihova naDunjau i Ahiretu i takvi će biti stanovnici vatre, oni će u njoj biti vječito.
218; Uistinu, oni koji vjeruju i koji se isele i bore na putu Allahovom – takvi senadaju milosti Allahovoj. A Allah je Oprosnik, Milosrdni.
219; Pitaju te o alkoholu i kocki. Reci: “U njima dvoma je grijeh veliki i korist zaljude, a grijeh njihov je veći od koristi njihove.” Pitaju te šta da udjeljuju. Reci:”Višak.” Tako Allah objašnjava vama znakove, da biste vi razmišljali,
220; O Dunjau i Ahiretu. I pitaju te o siročadi. Reci: “Popravljanje je za njihnajbolje.” A ako se izmiješate s njima, pa braća su vaša. A Allah razaznaje smutljivca oddobročinitelja. A da je htio Allah, sigurno bi vas preopteretio. Uistinu! Allah je Moćni,Mudri.
221; I ne ženite mušrikinje, dok ne budu vjerovale. A sigurno je robinja vjernica boljaod idolopoklonke, makar vas zadivljavala. I ne ženite mušrike (vašim ženskima), dok ne buduvjerovali. A sigurno je rob vjernik bolji od idolopoklonika, makar vas zadivljavao. Takvipozivaju vatri, a Allah poziva Džennetu i oprostu s dopuštenjem Svojim i objašnjava znakoveSvoje ljudima, da bi se oni podsjetili.
222; I pitaju te o menstruaciji. Reci: “To je neprijatnost.” Zato ostavite žene umenstruaciji i ne približujte im se dok se ne očiste. Pa kad se očiste, tad im prilazitekako vam je odredio Allah. Uistinu, Allah voli pokajanike i voli čiste.
223; Žene vaše su njiva vaša, zato prilazite njivi svojoj kako hoćete, i pripravite zaduše svoje. I bojte se Allaha i znajte da ćete Ga vi susresti; a obraduj vjernike.
224; I ne činite Allaha ciljem zakletvi vaših, da ne biste činili dobro i bilibogobojazni i mirili ljude. A Allah je Onaj koji čuje, Znalac.
225; Neće vas kazniti Allah zbog nehotičnog u zakletvama vašim. Međutim, kazniće vas zaono šta su zaslužila srca vaša. A Allah je Oprosnik, Blagi.
226; Oni koji se zakunu ženama svojim, čekat će četiri mjeseca; pa ako se povrate, pauistinu Allah je Oprosnik, Milosrdni.
227; A ako se odluče na razvod, pa uistinu Allah je Onaj koji čuje, Znalac.
228; A raspuštenice čekaju dušama svojim tri menstruacije. I ne dozvoljava im se daskrivaju šta je stvorio Allah u matericama njihovim, ako vjeruju u Allaha i Dan posljednji.A muževi njihovi su dostojniji vraćanju njihovom u tom (roku), ako žele popravljanje. Iimaju one slično (pravo) onom (koje imaju ljudi) nad njima pristojno, a imaju ljudi nadnjima stepen. A Allah je Moćni, Mudri.
229; Razvod (može biti) dva puta, pa je zadržavanje (poslije toga) uljudno ili puštanjelijepo. I ne dopušta vam se da uzmete išta od onog šta ste im dali, izuzev ako se obojebudu bojali da neće stajati u granicama Allahovim. Pa ako se bojite da neće stajati ugranicama Allahovim, tad njima dvoma nije grijeh u onome čime će se (ona) iskupiti. To sugranice Allahove, zato ih ne prelazite! A ko pređe granice Allahove, pa ti takvi su zalimi.
230; Pa ako je razvede (treći put), tad mu se (ona) poslije ne dozvoljava, dok se ne udaza muža mimo njega. Pa ako je razvede (drugi muž), tad nema prestupa njima dvoma da sepovrate, ako misle da će čuvati granice Allahove. A to su granice Allahove, objašnjava ihljudima koji znaju.
231; I kad razvedete žene, pa dospiju roku svom, tad ih zadržite uljudno ili ih pustiteuljudno. I ne zadržavajte ih nevoljom, da biste prekršili. A ko to učini, pa doista jeučinio zulm duši svojoj. I ne uzimajte ajete Allahove ruglom i sjetite se blagodatiAllahove prema vama, i šta vam je objavio od Knjige i mudrosti – savjetuje vas njome. Ibojte se Allaha i znajte da je Allah o svakoj stvari Znalac.
232; I kad razvedete žene pa dospiju roku njihovom, tad ih ne sprječavajte da se udajuza muževe njihove, kad se oni sporazume međsobno uljudno. To se savjetuje od vas onom kovjeruje u Allaha i Dan posljednji. To je časnije za vas i čišće; a Allah zna, a vi neznate.
233; I majke će zadajati djecu svoju dvije pune (godine), za onog ko želi da upotpunidojenje. A na ocu: njegovo je opskrbljivanje njihovo i odijevanje njihovo pristojno. Neopterećuje se duša izuzev sposobnošću njenom. Nek ne bude oštećena majka djetetom svojim,niti otac djetetom svojim. I na nasljedniku je to isto. Pa ako njih dvoje žele odbijanje(djeteta) po sporazumu njihovom i dogovoru, tad im nema prekršaja. A ako želite naćidojilju djeci svojoj, tad vam nije grijeh – kad položite šta dajete uljudno. I bojte seAllaha i znajte da je Allah onog šta radite Vidilac.
234; A oni od vas koji umru i ostave žene, čekat će (one) dušama svojim četiri mjeseca ideset (dana). Pa kad dospiju roku njihovom, tad nije na vama grijeh za ono što će učinitisa dušama svojim pristojno; a Allah je o onom šta radite Obaviješteni.
235; I nema vam prestupa u onom čime navijestite prosidbu žena ili (to) sakrijete udušama vašim. Zna Allah da ćete ih vi spominjati, međutim ne obećavajte im potajno, izuzevda govorite govor pristojan. I ne odlučujte se na bračnu vezu dok ne dospije propisano rokusvom, i znajte da Allah zna šta je u dušama vašim, zato Ga se pričuvajte; i znajte da jeAllah Oprosnik, Blagi.
236; Nije vam grijeh ako razvedete žene koje niste dotakli ili im odredili dio. I dajteim zadovoljštinu: imućan prema mogućnosti svojoj, a siromašan prema mogućnosti svojoj,zadovoljštinu pristojnu; obaveza je dobročinitelja.
237; A ako ih razvedete prije no što ih dotaknete, a već ste im odredili dio, tad(dajete) polovinu onog šta ste odredili, izuzev ako poštede ili poštedi onaj u čijoj jeruci ženidbena veza. A da poštedite, bliže je bogobojaznosti. I ne zaboravljajte dobrotumeđu sobom. Uistinu! Allah je onog šta radite Vidilac.
238; Čuvajte salate i salat srednji, i stojte Allahu skrušeni.
239; Pa ako se budete bojali, onda pješačeći ili jašući. Pa kad budete bezbjedni, tadspominjite Allaha, kao što vas je naučio što niste znali (ranije).
240; A koji umru od vas, i ostave žene, wasijjet je za žene njihove: izdržavanje dogodine (dana) bez odlaska (njihovog). Pa ako odu, tad vam nije grijeh u onom šta učine sadušama svojim od pristojnog; a Allah je Moćni, Mudri.
241; I za raspuštenice (obezbijediti) izdržavanje pristojno: obaveza je nabogobojaznima.
242; Tako vam objašnjava Allah ajete Svoje, da biste vi shvatili.
243; Zar nisi razmislio o onima koji su izašli iz kuća svojih, a bilo ih je na hiljade,strašeći se smrti. Tad im je rekao Allah: “Umrite!”, zatim ih je oživio. Uistinu! Allah jeVlasnik blagodati nad ljudima, međutim većina ljudi ne zahvaljuje.
244; I borite se na putu Allahovom i znajte da je Allah Onaj koji čuje, Znalac.
245; Ko je taj ko će uzajmiti Allahu zajam lijep, pa da mu ga umnoži umnožavanjemvelikim; a Allah uskraćuje i pruža, i Njemu se vraćate.
246; Zar nisi vidio velikane sinova Israilovih poslije Musaa, kad rekoše vjerovjesnikusvom: “Pošalji nam vladara, borićemo se na putu Allahovom.” Reče: “Je li moguće – ako vamse propiše borba – da se nećete boriti?” Rekoše: “Zašto se mi ne bismo borili na putuAllahovom, a već smo protjerani iz kuća naših, i sinovi naši.” Pa pošto im je propisanaborba, okrenuše se, izuzev malo njih; a Allah je Znalac zalima.
247; I reče im vjerovjesnik njihov: “Uistinu! Allah vam je već poslao Taluta vladarem.”Rekoše: “Otkud da njegova bude vlast nad nama, a mi smo dostojniji vlasti od njega i nijemu dato obilje imetka.” Reče: “Uistinu, Allah ga je odabrao nad vama i uvećao ga obimno uznanju i tijelu.” A Allah daje vlast Svoju kome hoće, i Allah je Sveobuhvatni, Znalac.
248; I reče im vjerovjesnik njihov: “Uistinu, znak vlasti njegove je što će vam doćitabut u kojem je smirenost od Gospodara vašeg i ostatak onog šta je ostavila porodicaMusaova i porodica Harunova, nosiće ga meleci. Uistinu, u tome je znak za vas, ako stevjernici.”
249; Pa pošto izađe Talut sa vojskama, reče: “Uistinu! Allah će vas iskušati rijekom. Pako se iz nje napije, pa nije od mene, a ko je se ne okusi – pa uistinu on je od mene,izuzev ko zagrabi hvatom ruke svoje.” Pa se napiše iz nje, izuzev malo njih. Pa pošto jeprijeđe, on i oni koji su vjerovali s njim rekoše: “Nemamo mi sile danas protiv Džaluta ivojski njegovih.” Oni koji su znali da će oni biti ti koji će sresti Allaha rekoše: “Kolikoje malih grupa pobijedilo velike grupe s dozvolom Allahovom!” A Allah je uz strpljive.
250; I pošto se istaknuše Džalutu i vojskama njegovim, rekoše: “Gospodaru naš! Ukaži namstrpljenje i osnaži noge naše, i pomozi nas protiv naroda nevjernika.”
251; Tad ih razbiše s dozvolom Allahovom. I ubi Dawud Džaluta i dade njemu Allah vlast imudrost i nauči ga ono šta je htio. A da nije Allahovog suzbijanja ljudi jednih drugima -sigurno bi se iskvarila zemlja; međutim, Allah je Vlasnik dobrote nad svjetovima.
252; To su ajeti Allahovi, učimo ih tebi s Istinom. A uistinu, ti si od poslanih.
253; Ti poslanici! Odlikovali smo ih jedne nad drugima. Od njih je onaj s kojim jegovorio Allah; i uzdigao je neke od njih stepenima. I dali smo Isau, sinu Merjeminu, dokazejasne i pomogli ga Ruhul-kudusom. A da je htio Allah, ne bi se oni međusobno borili poslijenjih, nakon što su im došli dokazi jasni. Međutim, razišli su se. Pa od njih je onaj ko jevjerovao i od njih ko nije vjerovao. A da je htio Allah, ne bi se borili međusobno.Međutim, Allah čini šta želi.
254; O vi koji vjerujete! Udjeljujte od onog čime smo vas opskrbili, prije nego dođe Danu kojem neće biti trgovine, niti prijateljstva, a ni posredovanja. A nevjernici – oni suzalimi.
255; Allah! Samo je On Bog! Živi, Samoopstojeći! Ne obuzima Ga drijemež, niti san.Njegovo je šta je u nebesima i šta je na Zemlji. Ko je taj ko će posredovati kod Njega,izuzev s dozvolom Njegovom? Zna šta je pred njima, i šta iza njih, a ne obuhvataju ništa odznanja Njegovog, izuzev šta htjedne. Kursijja Njegova obuhvata nebesa i Zemlju, i ne umaraGa održavanje njihovo. A On je Svevišnji, Veličanstveni.
256; Nema prisiljavanja u vjeru! Doista se jasno razlikuje ispravnost od zablude! Pa kozaniječe taguta, a povjeruje u Allaha, tad se doista uhvatio za hvatište najčvršće, kojemnema kidanja. A Allah je Onaj koji čuje, Znalac.
257; Allah je Zaštitnik onih koji vjeruju. Izvodi ih iz tmina na svjetlo. A koji nevjeruju, zaštitnici njihovi su taguti. Izvode ih iz svjetlosti u tmine. Takvi će bitistanovnici vatre, oni će u njoj biti vječito.
258; Pa zar nisi vidio onog koji se prepirao s Ibrahimom o Gospodaru njegovom!, jer jeAllah dao njemu vlast. Kad reče Ibrahim: “Gospodar moj je Taj koji oživljava i usmrćuje.”Reče: “Ja oživljavam i usmrćujem.” Ibrahim reče: “Pa uistinu, Allah dovodi Sunce sa istoka,ta dovedi ga sa zapada.” Tad se zbuni onaj koji nije vjerovao; a Allah ne upućuje narodzalima.
259; Ili kao onaj koji je prošao pored naselja, a ono pusto (palo) sa krovovima svojim.Reče: “Kako će Allah oživiti ovo poslije smrti njegove?” Tad ga usmrti Allah stotinugodina, potom ga podiže. Reče: “Koliko si ostao (mrtav)?” Reče: “Ostao sam dan ili diodana.” Reče: “Naprotiv, ostao si sto godina. Pa pogledaj hranu svoju i piće svoje! Nije seono pokvarilo; i pogledaj magarca svog; i da učinimo tebe znakom ljudima. I pogledaj kosti:kako ih podižemo, zatim ih zaodjevamo mesom.” Pa pošto mu bi jasno, reče: “Znam da Allahnad svakom stvari ima moć.”
260; I kad reče Ibrahim: “Gospodaru moj! Pokaži mi kako oživljavaš mrtve.” Reče: “Zar nevjeruješ?” Reče: “Svakako, ali da se smiri srce moje.” Reče: “Pa uzmi četiri ptice, te ihnakloni sebi, zatim stavi na svako brdo dio njih, potom ih pozovi: doći će ti žurno; a znajda je Allah Moćni, Mudri.”
261; Primjer onih koji troše imetke svoje na putu Allahovom je kao primjer zrna (iz kog)izraste sedam klasova, u svakom klasu stotinu zrna. A Allah umnožava kome hoće i Allah jeSveobuhvatni, Znalac.
262; Oni koji troše imetke svoje na putu Allahovom, zatim ne budu slijedili ono štaudjeljuju prebacivanjem niti uvredom, imaće oni nagradu svoju kod Gospodara njihovog, ineće biti straha nad njima, niti će oni tugovati.
263; Lijepe riječi i oprost su bolji od sadake koju prati uvreda; a Allah je Neovisni,Blagi.
264; O vi koji vjerujete! Ne kvarite sadake svoje prebacivanjem i uvredom, kao onaj kojiudjeljuje imetak svoj da bi vidjeli ljudi, a ne vjeruje u Allaha i Dan posljednji. Paprimjer njegov je kao primjer stijenja – na njemu prašina, pa ga pogodi pljusak, te gaostavi golim. Ne vladaju ničim od onog šta su stekli; a Allah ne upućuje narod nevjernika.
265; A primjer onih koji troše imetke svoje tražeći zadovoljstvo Allahovo i učvršćenjeduša svojih, je kao primjer bašče na brdu: pogodi je pljusak pa dadne plod svoj dvostruko.Pa ako je ne pogodi pljusak, onda (padne) rosa. A Allah je onog šta radite Vidilac.
266; Da li bi volio neko od vas da on ima bašču palmi i grožđa ispod koje teku rijeke,(i) imadne on u njoj raznovrsnog voća: i pogodi ga starost, a imadne on potomke nejake, papogodi nju orkan – u njemu vatra, te spali? Tako vam objašnjava Allah znakove, da biste virazmislili.
267; O vi koji vjerujete! Udjeljujte od dobrih stvari koje ste zaradili i od onog štaizvodimo za vas iz zemlje. I ne namjenjujte loše od toga da dijelite, i šta ne biste uzeli,izuzev da zažmirite na to. A znajte da je Allah Neovisni, Hvaljeni.
268; Šejtan vam obećava bijedu i naređuje vam razvrat, a Allah vam obećava oprost odSebe i blagodat; a Allah je Sveobuhvatni, Znalac.
269; Daje mudrost kome hoće. A kome se da mudrost, pa doista mu je dato mnogo dobro. Ane poučava se (niko), izuzev posjednici razuma.
270; I šta udijelite od nafake ili zavjetujete od zavjeta, pa uistinu, Allah to zna. Anema za zalime nikakvih pomagača.
271; Ako ističete sadake, pa to je dobro. A ako ih krijete, i dajete ih fukarama, pa toje bolje za vas i pokriće vam (Allah) neka loša djela vaša. A Allah je o onom šta raditeObaviješteni.
272; Nije na tebi upućivanje njihovo nego Allah upućuje koga hoće. A šta udijelite oddobrog, pa za duše je vaše; a dijelite jedino tražeći lice Allahovo. I šta udijelite oddobrog, biće vam nadoknađeno i vama se neće zulm učiniti.
273; (Sadaka je) za fukare koji ograničeni na putu Allahovom ne mogu krstariti pozemlji. Smatra ih neznalica bogatima zbog skromnosti. Poznaćeš ih po obilježju njihovom: netraže od ljudi nasrtljivo. A šta utrošite od dobrog, pa uistinu, Allah je o tome Znalac.
274; Oni koji udjeljuju imetke svoje noću i danju, tajno i javno – pa imaće oni nagradusvoju kod Gospodara njihovog i neće biti straha nad njima i neće oni žaliti.
275; Oni koji jedu kamatu, neće ustati, osim kao što ustaje onaj koga udari šejtansvojim dodirom. To zato što oni kažu: “Zaista je trgovina kao kamata” – a dozvoljava Allahtrgovinu, a zabranjuje kamatu. Pa onom kome dođe pouka od Gospodara njegovog te sesustegne, tad je njegovo ono šta je prethodno bilo, a stvar njegova je do Allaha (dapresudi). A ko se povrati (kamati) – pa takvi će biti stanovnici vatre, oni će u njoj bitivječno.
276; Briše Allah kamatu, a povećava sadake. A Allah ne voli nijednog nevjernika,grješnika.
277; Uistinu, oni koji vjeruju i čine dobra djela i obavljaju salat i daju zekat, imaćeoni nagradu svoju kod Gospodara njihovog, i neće bit straha nad njima i neće oni žaliti.
278; O vi koji vjerujete! Bojte se Allaha i ostavite šta je preostalo od kamate, ako stevjernici.
279; Pa ako (to) ne učinite, tad budite upozoreni ratom od Allaha i Poslanika Njegovog.A ako se pokajete, tad su vaše glavnice imetaka vaših. Ne činite zulm i neće vam bitiučinjen zulm.
280; A ako (dužnik) bude u nevolji, tad je odgoda do lahkoće; a da učinite (to) sadakombolje je za vas, kad biste znali.
281; I bojte se Dana u kojem ćete biti vraćeni Allahu. Zatim će se isplatiti svakoj dušišta je zaslužila i njima se neće učiniti zulm.
282; O vi koji vjerujete! Kad dajete zajam do roka određenog, tad to zapišite. I nekazapiše pisar između vas pravedno. I neka ne odbije pisar da zapiše, kao što ga je poučioAllah, ta neka piše. I neka diktira onaj na kojem je dug i neka se boji Allaha Gospodarasvog i ne umanji od njega ništa. Pa ako onaj na kojem je dug bude slabouman ili slab ili onne može da diktira, tad neka diktira staratelj njegov pravedno. I pozovite da svjedoče dvasvjedoka od vaših ljudi. Pa ako ne bude dva čovjeka, onda čovjek i dvije žene od onog nakoga pristanete za svjedoke – da (ako) zaluta jedna od njih, nek podsjeti jedna od njihdrugu. I neka ne odbiju svjedoci kad budu pozvani. I nek vam ne bude mrsko da to zapišete,malo ili veliko, do roka njegovog. To je pravednije kod Allaha i pravilnije za svjedočenjei najpodesnije da ne sumnjate; izuzev ako bude trgovine prisutne koju obrćete među vama,tad vam nije grijeh da je ne pišete. I uzmite svjedoke kad trgujete, i neka se ne oštetipisar niti svjedok. A ako učinite (štetu), pa uistinu, to je grijeh vaš. I bojte se Allaha,a uči vas Allah. A Allah je o svakoj stvari Znalac.
283; A ako budete na putovanju i ne nađete pisara, tad zalog nek bude uzet. Pa akopovjeri jedan od vas drugom, tad nek vrati onaj kojem je povjereno, emanet svoj, i neka seboji Allaha, Gospodara svog. I ne prikrivajte svjedočenje. A ko ga sakrije, pa uistinu, toje grijeh srca njegovog. A Allah je o onom što radite Znalac.
284; Allahovo je šta je u nebesima i šta je na Zemlji! I pokazivali vi šta je u dušamavašim ili ga skrivali, obračunaće vas Allah za to, pa će oprostiti kome hoće, a kaznitikoga hoće. A Allah nad svakom stvari ima moć.
285; Vjeruje Poslanik u ono šta mu je objavljeno od Gospodara njegovog, i vjernici.Svaki vjeruje u Allaha i meleke Njegove i knjige Njegove i poslanike Njegove. “Ne pravimorazliku između ijednog od poslanika Njegovih.” I govore: “Čujemo i pokoravamo se. Oprosttvoj, Gospodaru naš! A dolazište je Tebi!”
286; Ne opterećuje Allah dušu, izuzev mogućnošću njenom. Imaće ona šta zasluži, a protivnje je šta zasluži. Gospodaru naš! Ne kazni nas ako zaboravimo ili pogriješimo. Gospodarunaš! I ne tovari na nas teret kao što si ga tovario na one prije nas. Gospodaru naš! I netereti nas onim zašto mi nemamo moći. I briši nam (grijehe), i oprosti nam i smiluj nam se.Ti si Zaštitnik naš, zato nas pomozi protiv naroda nevjernika!