Bosnian Quran | Pročitaj Kur’an

Chapter 14 (Sura 14)
1; Alif. Lam. Ra. Knjiga – objavljujemo ti je daizvedeš ljude iz tmina na svjetlost s dozvolomGospodara njihovog, na put Moćnog, Hvaljenog,
2; Allaha, Čije je šta je u nebesima i šta je naZemlji. A teško nevjernicima od kazne žestoke!,
3; Onima koji više vole život Dunjaa od Ahireta iodvraćaju od puta Allahovog i traže iskrivljenost unjemu; takvi su u zabludi dalekoj.
4; I slali smo svakog poslanika samo s jezikomnaroda njegovog, da im objasni, pa Allah zabluđujekoga hoće, a upućuje koga hoće; a On je Moćni, Mudri!
5; I doista smo poslali Musaa sa znakovima Našim:”Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlost i opomeni ihdanima Allahovim.” Uistinu, u tome su znaci svakomstrpljivom, zahvalnom.
6; I kad reče Musa narodu svom: “Sjetite seblagodati Allahove nad vama, kad vas je izbavio odljudstva faraovnovog, mučili su vas zlom kaznom iklali sinove vaše, a davali da žive žene vaše; a utome je bilo strašno iskušenje od Gospodara vašeg.”
7; I kad najavi Gospodar vaš: “Ako budetezahvaljivali, sigurno ću vam uvećati; a ako ne budetezahvaljivali, uistinu, kazna Moja je žestoka.”
8; I reče Musa: “Ako budete nezahvalni vi i onajko je na Zemlji, svi, pa uistinu, Allah je Neovisni,Hvaljeni.”
9; Zar vam nije stigla vijest onih prije vas:naroda Nuhovog i Ada, i Semuda i onih poslije njih?Zna ih samo Allah. Dolazili su im poslanici njihovisa jasnim znacima, pa su stavljali ruke svoje u ustasvoja, i govorili: “Uistinu, mi ne vjerujemo u ono sčim ste poslani, i uistinu, mi smo prema onom čemunas pozivate u sumnji ozbiljnoj.”
10; Rekli bi poslanici njihovi: “Zar je u Allahasumnja, Stvoritelja nebesa i Zemlje? Poziva vas davam oprosti grijehe vaše i ostavi vas do rokaodređenog.” Rekli bi: “Vi ste samo smrtnici sličninama! Želite da nas odvratite od onog šta obožavajuočevi naši, zato nam dajte dokaz jasan.”
11; Poslanici njihovi bi im rekli: “Mi smo samosmrtnici slični vama, međutim Allah obdaruje kogahoće od robova Svojih. I nije za nas da vam donosimodokaz, izuzev s dozvolom Allahovom. I u Allaha zatoneka se pouzdaju vjernici!
12; A zašto da se ne pouzdamo u Allaha, a već nasje uputio putevima našim. I sigurno ćemo se strpitinad onim čim nas uznemiravate; a u Allaha zato nekase pouzdaju oni koji se pouzdavaju.”
13; A oni koji nisu vjerovali rekli bi,poslanicima svojim: “Sigurno ćemo vas protjerati izzemlje naše, ili ćete se sigurno vratiti u milletnaš.” Tad bi im objavljivao Gospodar njihov: “Sigurnoćemo uništiti zalime,
14; I sigurno ćemo Zemlju nastaniti vama, poslijenjih. To je za onog ko se boji stajanja preda Mnom iboji prijetnje Moje.”
15; I tražili su presudu (pobjedu), i ne bi uspioniti jedan buntovni, svojeglavi.
16; Ispred njega je Džehennem, a biće napajanvodom gnojavom,
17; Žderaće je, a jedva da će je progutati, idolaziće mu smrt sa svakog mjesta, a neće on bitimrtav, i ispred njega će biti kazna gruba.
18; Primjer onih koji ne vjeruju u Gospodarasvog: Djela njihova su kao pepeo kojeg raznese vjetaru danu olujnom. Neće upravljati ni nad čim od onogšta su zaradili. To je ta zabluda daleka.
19; Zar nisi vidio da je Allah stvorio nebesa iZemlju s Istinom? Ako hoće, odstraniće vas, a dovešćestvorenje novo;
20; A nije to za Allaha teško.
21; I izaći će Allahu svi, pa će slabi reći onimakoji su se oholili: “Uistinu, mi smo bili vašepristalice, pa hoćete li vi biti ti koji će nam imalokoristiti protiv kazne Allahove?” Reći će: “Da je nasuputio Allah, sigurno bismo (mi) vas uputili. Istonam je uzrujavali se ili trpili; nema za nas nikakvapribježišta.”
22; I reći će šejtan, pošto stvar bude presuđena:”Uistinu! Allah vam je dao obećanje istinito, iobećao sam vam, pa sam vas iznevjerio. I nisam ja nadvama imao nikakvu vlast osim što sam vas pozivao, paste mi se odazvali. Zato ne korite mene, a koriteduše svoje. Nisam ja pomagač vaš, niti ste vipomagači moji. Uistinu, ja sam poricao to što ste mepridruživali ranije.” Uistinu, zalimi – imaće onikaznu bolnu.
23; I biće dato da oni koji vjeruju i čine dobradjela uđu u bašče ispod kojih teku rijeke, vječno ćebiti u njima s dozvolom Gospodara njihovog. Pozdravnjihov u njima će biti: “Selam!”
24; Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer riječidobre kao drveta dobrog: korijen njegov je čvrst, anjegova grana u nebu,
25; Daje plodove svoje svake sezone s dozvolomGospodara svog; a navodi Allah primjere ljudima, dabi se oni podsjetili.
26; A primjer loše riječi je kao loše drvoiščupano nad zemljom, nema ono nikakve stabilnosti.
27; Allah ojačava one koji vjeruju rječju čvrstomu životu Dunjaa i na Ahiretu, a zabluđuje Allahzalime; a Allah čini šta hoće.
28; Zar nisi vidio one koji su blagodat Allahovuzamijenili kufrom i učinili da se narod njihov spustiu kuću propasti,
29; Džehennemu, pržiće se njime, a loše jestanište.
30; I načinili su Allahu suparnike da zavode sputa Njegovog. Reci: “Uživajte! Pa uistinu, dolazištevaše je vatri.”
31; Reci robovima Mojim koji vjeruju, (da)obavljaju salat i udjeljuju od onog čim smo ihopskrbili, tajno i javno, prije no dođe Dan u kojemneće biti trgovine, niti prijateljstva.
32; Allah je Taj koji je stvorio nebesa i Zemlju,i spušta s neba vodu, pa izvodi njome voće, (kao)opskrbu za vas; i potčinio vam je plovilo, da plovimorem po naredbi Njegovoj, i potčinio je za vasrijeke;
33; I potčinio je za vas Sunce i Mjesec – oboje(us)trajno, i potčinio je za vas noć i dan,
34; I daje vam od svačeg što od Njega tražite; aako biste brojali blagodati Allahove, ne biste ihizračunali. Uistinu, čovjek je uveliko zalim,nezahvalnik!
35; I kad reče Ibrahim: “Gospodaru moj! Učiniovaj grad sigurnim, i sačuvaj mene i sinove moje odobožavanja idola.
36; Gospodaru moj! Uistinu, oni su zaveli mnogeod ljudi. Pa ko mene slijedi, pa uistinu on je odmene, a ko me ne posluša – pa uistinu, Ti siOprosnik, Milosrdni.
37; Gospodaru naš! Uistinu! Ja sam naselio nekeod potomaka svojih u dolini neobradivoj, kod KućeTvoje Svete, Gospodaru naš, da bi obavljali salat;zato učini da srca ljudi žude ka njima, i opskrbi ih(nekim) od plodova, da bi oni zahvaljivali.
38; Gospodaru naš! Uistinu, Ti znaš šta krijemo išta obznanjujemo. A neće se sakriti od Allaha nikakvastvar na Zemlji, niti u nebu.
39; Hvala Allahu koji mi je u starosti podarioIsmaila i Ishaka! Uistinu, Gospodar moj je Onaj kojičuje dowu.
40; Gospodaru moj! Učini me ustrajnim u salatu i(isto) od potomaka mojih, Gospodaru naš, i primi dowumoju.
41; Gospodaru naš! Oprosti meni i roditeljimamojim i vjernicima na Dan kad krene obračun.”
42; I nikako ne misli da je Allah nemaran premaonom šta rade zalimi; samo im odgađa do Dana u kojemće se ukočiti pogledi.
43; Biće trkači uzdignutih glava njihovih, nećeim se vraćati treptaj njihov, a srca njihova (kao)vazduh će biti.
44; I upozori ljude Danom (kad) će im doći kazna,pa će reći oni koji su činili zulm: “Gospodaru naš!Ostavi nas do roka bliskog. Odazvaćemo se pozivuTvom, i slijedićemo poslanike.” Zar se niste kleliprije da vam nema nikakva nestanka?
45; A stanovali ste u nastambama onih koji sučinili zulm dušama svojim, i bilo vam je jasno kakosmo s njima postupili, a naveli smo vam primjere.
46; I doista su pleli spletku svoju, a kod Allahaje spletka njihova, makar spletka njihova bila(takva) da njome brda nestanu
47; Zato nikako ne misli da je Allah prekršilacobećanja Svog poslanicima Svojim. Uistinu! Allah jeMoćni, Vlasnik osvete.
48; Na Dan kad bude zamijenjena Zemlja drugačijomZemljom i nebesa, i kad se pojave Allahu Jedinom,Onom koji pokorava:
49; I vidiš prestupnike Tog dana povezane ulance,
50; Odjeća njihova bit će od katrana, a licanjihova pokrivaće vatra,
51; Da bi isplatio Allah svakoj duši šta jezaradila. Uistinu! Allah je brz obračunom.
52; Ovo je Poruka ljudima – i da se opomenunjome, i da znaju da je On Bog Jedini, i da se poučeposjednici razuma.