Bosnian Quran | Pročitaj Kur’an

Chapter 46 (Sura 46)
1; Ha. Mim.
2; Objava Knjige je od Allaha, Moćnog, Mudrog.
3; Stvorili smo nebesa i Zemlju i šta je izmeđunjih jedino s Istinom i rokom određenim. A oni kojine vjeruju u ono čime se opominju – odvraćeni su.
4; Reci: “Jeste li vidjeli šta prizivate mimoAllaha? Pokažite mi šta su to stvorili od zemlje, iliimaju oni udio u nebesima? Dajte mi Knjigu prije oveili tračak znanja, ako istinu govorite.”
5; A ko je zabludjeliji od onog ko mimo Allahapriziva onog ko mu se neće odazvati do Dana kijameta,a oni su prema zovu njihovom nehajni.
6; A kad se ljudi saberu, biće im neprijatelji, ibiće u obožavanje njihovo nevjernici.
7; I kad im se uče ajeti Naši jasni, govore onikoji ne vjeruju za Istinu kad im dođe: “Ovo je sihročiti!”
8; Ili govore: “Izmišlja ga!” Reci: “Ako sam gaizmislio – pa ne vladate sa mnom zbog Allaha nimalo.On je Najbolji znalac onog šta o njemu govorite.Dovoljan je On svjedok između mene i između vas, a Onje Oprosnik, Milosrdni.”
9; Reci: “Nisam bio novina od poslanika, i neznam šta će se sa mnom učiniti, niti sa vama.Slijedim jedino šta mi se objavljuje i ja sam samoopominjač jasni.”
10; Reci: “Vidite li: ako je od Allaha, a nevjerujete u njega, a posvjedočio je svjedok od sinovaIsrailovih na sličnom njemu pa je vjerovao – auzoholili ste se?” Uistinu! Allah ne upućuje narodzalima.
11; I oni koji ne vjeruju govore o onima kojivjeruju: “Da je dobro, ne bi nas u tome pretekli.” Akako se njime ne upućuju, to će reći: “Ovo je lažstara.”
12; I prije njega je Knjiga Musaova bila vodiljai milost, a ova Knjiga je potvrda na jeziku arapskom,da upozori one koji zulm čine, i radosna vijest zadobročinitelje.
13; Uistinu, oni koji kažu: “Gospodar naš jeAllah”, zatim istraju na pravom putu, tad neće bitistraha nad njima i neće oni tugovati.
14; Takvi će biti stanovnici Dženneta, vječno ćebiti u njemu: plaća za ono što su radili.
15; A wassijetili smo čovjeku prema roditeljimanjegovim: dobro. Nosila ga je majka njegova prisilnoi rodila ga prisilno; a nošenje njegovo i odbijanjenjegovo od dojenja je trideset mjeseci; dok, kaddostigne zrelost svoju i dostigne četrdeset godina,rekne: “Gospodaru moj! Potakni me da zahvaljujem nablagodati Tvojoj koju si podario meni i roditeljimamojim, i da radim dobro s kojim si zadovoljan, inapredak meni u potomstvu mom. Uistinu, ja sam Ti sepokajao i uistinu sam ja od muslimana.”
16; To su oni od kojih primamo najbolje šta suradili, a preći ćemo preko zlih djela njihovih, međustanovnicima Dženneta će biti. Obećanje koje im sedaje istinito je.
17; A onaj koji roditeljima svojim rekne: “Uffvama oboma! Plašite li me da ću biti izvađen, a većsu minule generacije prije mene?” A oni obojepreklinju Allaha: “Teško tebi! Vjeruj! Doista,obećanje Allahovo je Istina.” Tad govori: “Ovo susamo priče ranijih.”
18; Takvi su oni na kojima se obistinila Riječ uzajednicama već prošlim prije njih, od džinna iljudi. Uistinu! Oni su gubitnici.
19; I za sve što su radili biće stepeni, i da imispuni djela njihova, a njima se neće zulm učiniti.
20; A na Dan kad se oni koji nisu vjerovali,izlože na vatru: “Proćerdali ste svoje dobre stvari uživotu svom dunjalučkom i uživali u njima. Pa danasćete biti plaćeni kaznom prezrenom, zbog toga što stese oholili na Zemlji bez ikakva prava, i što stegriješili.”
21; I spomeni brata Adovog, kad je upozoravaonarod svoj u pješčanim brdima – a doista su prolaziliopominjači prije njega i poslije njega: “Obožavajtesamo Allaha; uistinu, ja se plašim nad vama kazneDana strašnog.”
22; Rekoše: “Jesi li nam došao da nas odvratiš odbogova naših? Pa daj nam to čime nam prijetiš, ako siod istinitih!”
23; Reče: “Samo je znanje kod Allaha, a prenosimvam ono s čim sam poslat, ali ja vas vidim ljudimakoji ne znaju.”
24; Pa pošto ga ugledaše (kao) oblak (koji)napreduje ka dolinama njihovim, rekoše: “Ovo je oblakkoji će nam kišu dati.” Naprotiv, to je ono šta stepožurivali – vjetar, u njemu kazna bolna,
25; Razara svaku stvar po naredbi Gospodaranjegovog! Pa su osvanuli: vidjele su se samo nastambenjihove. Tako plaćamo narod prestupnika.
26; I zaista smo osposobili njih u onom u čemunismo osposobili vas. I načinili smo im sluh i vidovei srca; pa nije im koristio sluh njihov, niti vidovinjihovi, a ni srca njihova nimalo, kad su nijekaliajete Allahove, i snašlo ih je ono čemu su seismijavali.
27; I doista smo uništili ono šta je bilo gradovaoko vas i izlagali znakove, da bi se oni povratili.
28; Pa što ih nisu pomogli oni koje su mimoAllaha uzimali bogovima kao sredstvo približenja?Naprotiv, iščezli su od njih. A to je bila lažnjihova i ono što su izmišljali.
29; I kad ti upravismo skupinu džinna da slušajuKur´an – pa pošto su mu prisustvovali, rekoše:”Šutite!” – pa pošto je završeno, vratiše se narodusvom (kao) opominjači.
30; Govorili su: “O narode naš! Uistinu, mi smoslušali Knjigu objavljenu poslije Musaa, potvrdu onogispred nje, upućuje Istini i tariku pravom.
31; O narode naš! Odazovite se pozivačuAllahovom, i vjerujte u njega. Oprostiće vam grijehevaše i zaštititi vas od kazne bolne.”
32; A ko se ne odazove pozivaču Allahovom – panije on taj koji će umaći u Zemlji, i neće on mimoNjega imati zaštitnike. Takvi su u zabludi očitoj.
33; Zar nisu vidjeli da je Allah koji je stvorionebesa i Zemlju – a nije se umorio stvaranjemnjihovim – kadar da oživi mrtve? Svakako! Uistinu! Onnad svakom stvari ima moć.
34; A na Dan kad se oni koji ne vjeruju izlože navatru: “Zar ovo nije Istina?” – reći će: “Svakako,Gospodara nam našeg.” Reći će: “Pa iskusite kaznu zato što niste vjerovali.”
35; Zato se strpi, kao što se strpio odlučniizmeđu poslanika, i ne požuruj im. Kao da su oni – naDan kad vide ono čime im se prijetilo – zadržani samočas dana. Informacija (je to). Pa hoće li bitiuništen (iko) osim naroda grješnika?