Bosnian Quran | Pročitaj Kur’an

Chapter 21 (Sura 21)
1; Približava se ljudima obračun njihov, a oni ubezbrižnosti odvraćeni.
2; Nije im došla nijedna nova opomena odGospodara njihovog, a da je nisu slušali i oni sezabavljali,
3; Zauzetih srca svojih. A oni koji čine zulmkriju sašaptavanje: “Je li ovo samo smrtnik sličanvama? Pa zar ćete ići sihru, a vi vidite?”
4; (Muhammed) reče: “Gospodar moj zna govor nanebu i Zemlji, a On je Onaj koji čuje, Znalac.”
5; Naprotiv, govore: “Zbrka od snova, štavišeizmišlja ga, štaviše on je pjesnik. Pa neka namdonese znak kao što su slati raniji.”
6; Nije prije njih vjerovao nijedan grad kojegsmo uništili. Pa zar će oni vjerovati?
7; A prije tebe smo slali samo ljude kojima smoobjavljivali, ta pitajte sljedbenike Opomene, ako neznate.
8; I nismo ih učinili tijelima (koja) ne jeduhranu, i nisu bili besmrtnici.
9; Zatim smo im obistinili obećanje, te spasavalinjih i koga smo htjeli, a uništavali razuzdane.
10; Doista, objavili smo vam Knjigu, u njoj jezikr vaš. Pa zar ne razumijete?
11; A koliko smo gradova smrskali koji su bilizulumčarski i stvorili poslije njih narode druge?
12; Pa pošto bi osjetili silu Našu, gle! oni iznjih bježe.
13; “Ne bježite i vratite se onom šta vas jeraskalašilo u njemu i nastambama vašim, da biste bilipitani.”
14; Rekli bi: “O teško nama! Uistinu, mi smo bilizalimi.”
15; Pa nije prestajalo to njihovo zazivanje dokih ne bismo učinili pokošenim, ugaslim.
16; I nismo stvorili nebo i Zemlju i šta jeizmeđu njih za igru.
17; Da smo željeli da uzmemo zabavu, sigurnobismo to uzeli od Nas – nismo bili (toga) činitelji.
18; Naprotiv, bacamo Istinu na neistinu, pa jeponištava, tad gle: ona nestala. A jao vama zbog onogšta pripisujete.
19; I Njegov je ko je na nebesima i Zemlji. A koje kod Njega, ne ohole se prema obožavanju Njegovom,niti umaraju;
20; Slave (Ga) noću i danju, ne malaksavaju.
21; Zar uzimaju bogove od Zemlje kojiproživljuju?
22; Da ima na njima bogova osim Allaha, sigurnobi bili u neredu. Pa slava neka je Allahu, GospodaruArša, od onog šta pripisuju!
23; Neće biti pitan za ono što čini, a oni ćebiti pitani.
24; Zar mimo Njega uzimaju bogove? Reci:”Donesite dokaz vaš.” Ovo je opomena onom ko je samnom i opomena onog ko je bio prije mene.” Naprotiv,većina njih ne zna Istinu, pa su oni odvraćeni.
25; I nismo prije tebe poslali nijednogposlanika, a da mu nismo objavili: “Nema boga osimMene”, zato Mene obožavajte.
26; I govore: “Milostivi je uzeo dijete.” SlavaNjemu! Naprotiv, robovi su (to) cijenjeni,
27; Ne pretiču Ga govorom, i oni po naredbiNjegovoj rade.
28; Zna šta je pred njima i šta je iza njih. Ineće (oni) posredovati, izuzev za onog s kim budezadovoljan. A oni od straha pred Njim strepe.
29; A ko od njih kaže: “Uistinu, ja sam bog poredNjega”, pa tog takvog ćemo platiti Džehennemom. Takoplaćamo zalime.
30; Zar oni koji ne vjeruju ne vide da su nebesai Zemlja bili zatvorena (cjelina), pa smo ihrastrgali. A od vode smo načinili svaku živu stvar.Pa zar neće vjerovati?
31; I načinili smo na Zemlji stabilne planine, dase njima ne potresa, i načinili na njoj širokeputeve, da bi se oni uputili.
32; I učinili smo nebo svodom zaštićenim; a onisu od znakova njegovih odvraćeni.
33; I On je Taj koji je stvorio noć i dan i Suncei Mjesec: Svakoje u orbiti plovi.
34; I nismo dali smrtniku prije tebe besmrtnost.Pa hoće li, ako umreš, tad oni biti besmrtni?
35; Svakoj duši (predstoji) kušanje smrti, aiskušavamo vas zlom i dobrom kušnjom, i Nama ćetebiti povraćeni.
36; A kad te vide oni koji ne vjeruju, samo teuzimaju ruglom: “Je li ovo onaj koji spominje bogovevaše?” A oni su na spomen Milostivog nevjernici.
37; Čovjek je stvoren od žurbe. Pokazat ću vamznakove Svoje, zato Me ne požurujte.
38; I govore: “Kad će ovo obećanje, ako istinugovorite?”
39; Da znaju oni koji ne vjeruju (vrijeme) kadneće od lica svojih otkloniti vatru, niti s leđasvojih, niti će oni biti pomognuti …
40; Naprotiv, doći će im iznenada, pa će ihpreneraziti. Tad to neće moći odbiti, niti će im seodložiti.
41; A doista se izrugivalo poslanicima prijetebe, pa je one od njih koji su se rugali, pogodiloono čemu su se rugali.
42; Reci: “Ko vas štiti noću i danju odMilostivog?” Naprotiv, oni su od spominjanjaGospodara svog odvraćeni!
43; Zar oni imaju bogove koji će ih zaštititimimo Nas? Neće moći pomoći dušama svojim, niti će oniod Nas biti odbranjeni.
44; Naprotiv, dali smo da uživaju ovi i očevinjihovi, dok im nije odužio život. Pa zar ne vide daMi dolazimo Zemlji, umanjujući je s krajeva njenih?Pa zar će oni biti pobjednici?
45; Reci: “Samo vas opominjem Objavom.” A gluhine čuju poziv, kad budu opomenuti.
46; A da ih dotakne dašak kazne Gospodara tvog,sigurno bi rekli: “O teško nama! Uistinu, mi smo bilizalimi.”
47; I postavićemo mjerila pravde za Dan kijameta,pa se duši neće učiniti zulm nimalo. I ako budetežine zrnca gorušice, iznijet ćemo ga. I dovoljnismo Mi Obračunci.
48; I doista smo dali Musau i Harunu furkan isvjetlo, i Opomenu za bogobojazne,
49; One koji se boje Gospodara svog tajno, a onisu zbog Časa brižni.
50; A ovo je Opomena blagoslovljena, spustili smoje (na zemlju); pa zar ćete vi biti njeniporicatelji?
51; I doista smo Ibrahimu dali ispravnost njegovuranije i bili smo o njemu Znalci.
52; Kad reče ocu svom i narodu svom: “Šta su ovikipovi, ovi kojima ste vi privrženi?”
53; Rekoše: “Našli smo očeve svoje, njihoveobožavatelje.”
54; Reče: “Doista ste vi i očevi vaši bili uzabludi očitoj.”
55; Rekoše: “Jesi li nam donio Istinu, ili si tiod zabavljača?”
56; Reče: “Naprotiv, Gospodar vaš je Gospodarnebesa i Zemlje, Onaj koji ih je stvorio; a ja sam zato od svjedoka.
57; I tako mi Allaha, sigurno ću splaniratiprotiv idola vaših, nakon što se udaljite okrenuvšileđa.”
58; Tad ih je učinio komadićima, izuzev velikognjihovog, da bi se njemu vratili.
59; Rekoše: “Ko ovo učini bogovima našim?Uistinu, on je od zalima.”
60; Rekoše: “Čuli smo mladića, spominje ih; on sezove Ibrahim.”
61; Rekoše: “Pa dajte ga na oči ljudima da onisvjedoče.”
62; Rekoše: “Jesi li ti ovo učinio bogovima našimo Ibrahime?”
63; Reče: “Naprotiv, učinio je to najveći njihov,ovaj, ta pitajte ih ako mogu da govore.”
64; Tad se povratiše dušama svojim, pa rekoše:”Uistinu, vi, vi ste zalimi.”
65; Zatim oboriše glave svoje: “Doista znaš, ovine govore.”
66; (Ibrahim) reče: “Pa zar obožavate mimo Allahaono šta vam nimalo ne koristi, niti vam šteti?
67; Jao vama i onom što obožavate mimo Allaha! Pazar ne shvatate?”
68; Rekoše: “Spalite ga i pomozite bogovimasvojim, ako ste radini.”
69; Rekosmo: “O vatro, budi hladnoća, i spasIbrahimu!”
70; I željeli su mu varku, pa smo njih učinilinajvećim gubitnicima,
71; I spasili njega i Luta u zemlju koju smoblagoslovili svjetovima.
72; I podarili smo mu Ishaka, i Jakuba (kao)unuka. A svakojeg smo učinili od dobrih.
73; I učinili smo ih imamima, (da) upućuju ponaredbi Našoj, i objavili im činjenje dobrih djela, iobavljanje salata i davanje zekata; i bili su Našiobožavatelji.
74; A Lutu – dali smo mu sud i znanje i izbaviliga iz naselja koje je činilo gadosti. Uistinu, oni subili narod zao, grješnici;
75; I dali smo da on uđe u milost Našu. Uistinu,on je bio od dobrih.
76; I Nuhu – kad je pozivao ranije, pa smo mu seodazvali, i spasili njega i porodicu njegovu od jadagolemog.
77; I pomogli ga protiv ljudi koji su poricaliajete Naše. Uistinu, oni su bili narod zao, zato smoih sve potopili.
78; I Dawudu i Sulejmanu – kad su njih dvojicasudili o usjevu, kad se u njemu noću napasao bravnarodni; a bili smo suđenju njihovom Svjedoci.
79; Tad smo učinili da to razumije Sulejman; isvakojem smo dali sud i znanje. I potčinili smo brda(da) sa Dawudom slave (Allaha) i ptice; a bili smoIzvršioci.
80; I naučili smo ga proizvodnji pancira za vas,da vas zaštite od sile vaše. Pa jeste li vi zahvalni?
81; I (potčinili smo) Sulejmanu vjetar silan -puhao je po naredbi njegovoj prema onoj zemlji kojusmo blagoslovili. A o svakoj stvari smo Znalci;
82; I neke šejtane koji su ronili za njega iradili posao pored toga, a bili smo njihovi Čuvari.
83; I Ejjubu – kad zovnu Gospodara svog: “Dotaklame je nevolja, a Ti si Najmilosrdniji od milosrdnih.”
84; Tad smo mu se odazvali i otklonili šta je snjim bilo od nevolje. I dali smo mu porodicu njegovu,i slične njima uz njih milošću od Nas, i Opomenu zaobožavatelje;
85; I Ismailu i Idrisu i Zul-kiflu; svaki je biood strpljivih.
86; I dali smo da oni uđu u milost Našu. Uistinu,oni su od dobrih.
87; I Zun-nunu, kad ode srdit, tad je mislio danećemo imati nad njim moć – pa je dozivao u tminama:”Nema boga osim Tebe, slava neka je Tebi! Uistinu, jasam od zalima.”
88; Tad smo mu se odazvali i izbavili ga iz jada.A tako spašavamo vjernike.
89; I Zekerijjaa – kad zovnu Gospodara svog:”Gospodaru moj! Ne ostavljaj me samog, a Ti siNajbolji od nasljednika.”
90; Tad smo mu se odazvali i darovali mu Jahjaa,i osposobili mu ženu njegovu. Uistinu, oni su senatjecali u dobrim djelima i zazivali Nas dragovoljnoi iz straha, i bili su Nama ponizni.
91; I onu koja je sačuvala ferdž svoj, pa smoudahli u nju od Duha Našeg, i učinili nju i sinanjenog znakom za svjetove.
92; Uistinu, ova vaša umma, je umma jedna, a Jasam Gospodar vaš, zato Mene obožavajte.
93; I rastrgali su stvar svoju između sebe – (a)svi su Nama povratnici.
94; Pa ko radi dobra djela, a on je vjernik, tadnema poricanja truda njegovog. A uistinu, Mi smonjegovi Pisari.
95; I zabrana je za naselje koje smo uništili, dase oni neće povratiti.
96; Dok, kad se pusti Jedžudž i Medžudž – a oniće se sa svake uzvisine spuštati –
97; I približi se obećanje istinito, tad gle:ukočeni pogledi onih koji nisu vjerovali. “O teškonama! Doista smo bili u nemaru prema ovom, štaviše,bili smo zalimi.”
98; Uistinu! Vi i ono što ste obožavali mimoAllaha, bićete gorivo Džehennema; vi ćete biti tikoji ćete mu doći.
99; Da su ovi bili bogovi, ne bi mu došli, a sviće u njemu biti vječito.
100; Imaće oni u njemu stenjanje i oni u njemuneće čuti.
101; Uistinu, oni kojima je od Nas prethodilonajljepše – takvi će od njega biti otklonjeni.
102; Neće čuti ni najmanji šum njegov i oni će uonom šta zažele duše njihove vječno biti.
103; Neće ih brinuti strah najveći, a susretaćeih meleci: “Ovo je vaš Dan koji vam se obećavao”:
104; Dan kad savijemo nebo kao motanjem svitka zaknjige. Kao što smo počeli prvo stvaranje, ponovićemoga. Obećanje je na Nama. Uistinu, Mi ćemo bitiIzvršitelji.
105; A doista smo zapisali u Zeburu nakonOpomene, da će Zemlju naslijediti robovi Moji dobri.
106; Uistinu, u ovom je poruka za narodobožavatelja.
107; I poslali smo te samo (kao) milostsvjetovima.
108; Reci: “Samo mi se objavljuje da je Bog vašBog Jedini! Pa jeste li vi muslimani?”
109; Pa ako se odvrate, tad reci: “Upozorio samvas jednako, a ne znam da li je blisko ili daleko onočime vam se prijeti.
110; Uistinu! On zna javni govor i zna štakrijete.
111; I ne znam: možda je to iskušenje za vas iuživanje do nekog vremena.”
112; (Muhammed) reče: “Gospodaru moj! Presudi sIstinom” – a Gospodar naš je Milostivi, Onaj od kogse traži pomoć protiv onog što pripisujete.