Bosnian Quran | Pročitaj Kur’an

Chapter 18 (Sura 18)
1; Hvala Allahu, Onom koji robu Svom objavljujeKnjigu – a nije učinio njenu iskrivljenost –
2; Ispravnu, da opominje silom žestokom od Njegai obraduje vjernike koji rade dobra djela, da će oniimati nagradu lijepu,
3; U kojoj će oni ostati vječito.
4; I (da) upozori one koji govore: “Allah je uzeodijete.”
5; Nemaju oni niti očevi njihovi o tome nikakvoznanje. Velika riječ izlazi iz usta njihovih; govorejedino laž.
6; Pa možda bi ti ubio dušu svoju tugom nadtragovima njihovim, ako neće da vjeruju u ovaj govor.
7; Uistinu! Mi smo ono što je na Zemlji učiniliukrasom njenim, da bismo ih iskušali – koji od njihje bolji djelom.
8; I uistinu, Mi smo Ti koji će učiniti ono štaje na njoj tlom neplodnim.
9; Ili misliš da su stanovnici pećine i Rekimabili od znakova Naših čudo?
10; Kad se mladići sklonuše u pećinu pa rekoše:”Gospodaru naš! Daj nam od Sebe milost i pripremi namod stvari naše ispravnost.”
11; Tad smo udarili na uši njihove u pećinigodine brojne;
12; Zatim smo ih podigli, da znamo koja od dvijestranke je bolja za proračun onog što su vremenskiproveli.
13; Mi ti pričamo vijest njihovu s Istinom.Uistinu! Oni su bili mladići, vjerovali su uGospodara svog, a povećali smo im uputu.
14; I utvrdili smo srca njihova, kad ustadoše parekoše: “Gospodar naš je Gospodar nebesa i Zemlje,nećemo prizivati mimo Njega boga (drugog). Zaistabismo tad govorili pretjeranost.”
15; Ovi naši ljudi su uzeli mimo Njega bogove.Zašto im ne donesu dokaz jasan? Pa ko je nepravednijiod onog ko izmišlja protiv Allaha laž?
16; I kad napustite njih i ono šta obožavaju semAllaha, tad se sklonite u pećinu; raširiće vamGospodar vaš (nešto) od milosti Svoje i pripremićevam za stvar vašu korisno.
17; I vidiš Sunce kad se diže, obilazi pećinunjihovu desno; a kad zalazi, prolazi ih lijevo, a oniu otvoru njenom. To je od znakova Allahovih. Kogauputi Allah, tad je on upućen; a koga zavede, tad munećeš naći zaštitnika vodiča.
18; I smatraš ih budnima, a oni usnuli. Iprevrtali smo ih desno i lijevo, a pas njihov jeopruženih šapa svojih bio na pragu. Da si na njihpogledao, sigurno bi se okrenuo od njih bježeći, i odnjih bi se ispunio strahom.
19; I tako smo ih podigli, da se međusobnoraspituju. Govornik između njih reče: “Koliko steostali?” Rekoše: “Ostali smo dan ili dio dana.”Rekoše: “Gospodar vaš je Najbolji znalac toga što steostali. Zato pošaljite vas jednog sa ovim vašimsrebrenjacima u grad, pa neka vidi ko je najčišćehrane, te nek vam dođe s opskrbom od njega, i nekabude blag. I neka nikako o vama ne obavještavanikoga.
20; Uistinu će oni, ako za vas saznaju -kamenovati vas ili vas vratiti u millet njihov, atada nećete nikada uspjeti.”
21; I tako smo upoznali o njima, da znaju da jeobećanje Allahovo Istina, i da u Čas nema sumnje. Kadsu međusobno raspravljali stvar svoju, pa rekli:”Sagradite nad njima građevinu, Gospodar njihov jeNajbolji znalac o njima.” Oni koji su dominirali nadstvari njihovom, rekoše: “Sigurno ćemo nad njimasagraditi mesdžid.”
22; Govorit će: “Trojica, četvrti im je pasnjihov.” I govorit će: “Peterica, šesti im je pasnjihov”, nagađajući o nevidljivom; i govoriće:”Sedam, a osmi im je pas njihov.” Reci: “Gospodar mojje Najbolji znalac broja njihovog.” O njima zna samomalo (njih). Zato o njima ne raspravljaj, izuzevraspravom površnom, i ne pitaj o njima od njihnijednog,
23; I nikako ne reci ni za koju stvar: “Uistinu,učiniću to sutra”,
24; Bez: “InšaAllah.” I spomeni Gospodara svogkad zaboraviš, i reci: “Možda će me uputiti Gospodarmoj ispravnosti bližoj od ove.”
25; I ostali su u pećini svojoj tri stotinegodina i dodali devet.
26; Reci: “Allah je Najbolji znalac tog što suostali. Njegovo je nevidljivo nebesa i Zemlje. Kakvogje On vida i kakvog sluha! Nemaju oni mimo Njeganikakva zaštitnika, a ne pridružuje u sudu Svomnikoga.”
27; I recitiraj šta ti se objavljuje iz KnjigeGospodara tvog. Nema izmjenitelja za Riječi Njegove,i nećeš naći mimo Njega (nikakvo) utočište.
28; I strpi dušu svoju sa onima koji zazivajuGospodara svog ujutro i navečer, želeći lice Njegovo;i ne skidaj oči svoje s njih, želeći sjaj životaDunjaa; i ne slušaj onog čije smo srce učinilinemarnim za spominjanje Naše i (koji) slijedi strastsvoju, a stvar njegova je zanemarena.
29; I reci: “Istina je od Gospodara vašeg! Pa kohoće neka vjeruje, a ko hoće – pa nek ne vjeruje.”Uistinu! Mi smo zalimima pripremili vatru, obuhvatićeih šator njen. I ako zatraže pomoć, odgovoriće im sevodom kao rastopljen metal, spržiće lica. Loše jepiće i zlo počivalište!
30; Uistinu! Onima koji vjeruju i čine dobradjela, uistinu – Mi nećemo uništiti nagradu onoga kočini dobro djelo.
31; Ti takvi će imati bašče Adna, ispod njih ćeteći rijeke; kitit će se u njemu narukvicama od zlatai nosiće zelena odijela od svile i brokata,naslonjeni u njemu na sofama. Divne li nagrade ilijepog počivališta!
32; I navedi im primjer dvojice ljudi: Načinilismo dvije bašče grožđa jednom od njih i okružili ihpalmama, i između njih dvije načinili njivu.
33; Obje bašče su dale plod svoj i ništa od njeganije falilo; i dali smo da kroz njih dvije potečerijeka;
34; I imao je on plodove; pa reče drugu svom – aon je govorio s njim: “Veći sam od tebe bogatstvom, ijači ljudstvom.”
35; I uđe u bašču svoju – a on je bio zalim dušisvojoj – reče: “Ne mislim da će ovo ikada propasti;
36; I ne mislim da će Čas doći, a ako budemvraćen Gospodaru svom, sigurno ću naći boljepovratište od ovog.”
37; Drug njegov mu reče – a on je govorio s njim:”Zar ne vjeruješ u Onog koji te je stvorio odprašine, zatim kaplje (sjemena), zatim te upotpunio učovjeka?
38; Međutim, On, Allah, je Gospodar moj, i nepridružujem Gospodaru svom nikoga.
39; A zašto nisi, kad si ušao u bašču svoju,rekao: “MašaAllah! Nema moći, izuzev u Allaha!” Akome vidiš da sam manji od tebe imetkom i djetetom,
40; Pa možda će Gospodar moj da mi da bolje odtvoje bašče – i poslati na nju obračun s neba, pa ćeosvanuti tlom klizavim,
41; Ili osvanuti voda njena porinuta, pa je nećešmoći naći.”
42; I bijahu opasani plodovi njegovi. Tad počeokretati dlanove svoje nad onim šta je na njuutrošio, a ona je bila pusta na potpornjima svojim, ireče: “O da ja nisam pridruživao Gospodaru svomnikoga!”
43; I nije za njega bilo grupe koja će ga pomoćimimo Allaha i nije se mogao odbraniti.
44; Ondje je zaštita Allaha Istinskog; On jeNajbolji nagradom i Najbolji završetkom.
45; I navedi im primjer života Dunjaa kao vode:spuštamo je s neba pa se miješa njome zemaljskobilje, te (potom) postanu suharci koje raznosivjetar. A Allah nad svakom stvari ima moć!
46; Bogatstvo i sinovi su ukras života Dunjaa; atrajna dobra djela su bolja nagradom kod Gospodaratvog i bolja nadom.
47; A na Dan kad pokrenemo brda i vidiš Zemljuistaknutu, i njih saberemo, tad nećemo ostavitinijednog od njih,
48; I budu izvedeni pred Gospodara tvog uredovima: “Doista ste nam došli kao što smo vasstvorili prvi put. Naprotiv, tvrdili ste da vamnećemo učiniti rok.”
49; I postaviće se Knjiga, pa ćeš vidjetiprestupnike brižne zbog onog šta je u njoj, agovoriće: “O teško nama! Kakva je ovo knjiga? Neostavlja malo, niti veliko, da ga nije pobrojala!” Inaći će šta su radili prisutno, a Gospodar tvoj nećeučiniti zulm nikome.
50; I kad rekosmo melecima: “Padnite na sedžduAdemu”, tad učiniše sedždu, izuzev Iblisa. Bio je oddžinna, pa se ogriješio o naredbu Gospodara svog. Pazar ćete uzeti njega i potomstvo njegovo zaštitnicimamimo Mene?, a oni su vam neprijatelji. Loša jezalimima zamjena!
51; Nisam učinio da oni svjedoče stvaranje nebesai Zemlje, niti stvaranje duša njihovih, i nisamuzimalac zavodnika (kao) pomagača.
52; A na Dan kad rekne: “Pozovite ortake Moje -koje ste smatrali.” Tad će ih pozvati, pa im se nećeodazvati, a načinićemo među njima stratište.
53; I vidjeće prestupnici vatru, pa će shvatitida će oni u nju pasti, i neće od nje naći spasa.
54; I doista smo izložili ljudima u ovom Kur´anuod svačeg primjer. A čovjek je više od ičegraspravljač.
55; A zadržava ljude da vjeruju – kad im je došlaUputa i da traže oprost Gospodara svog – jedino štoće im doći sunnet ranijih ili će im doći kaznasučelice.
56; I ne šaljemo izaslanike, izuzev (kao)donosioce radosnih vijesti i opominjače. A oni kojine vjeruju, raspravljaju neistinom, radi pobijanjanjome Istine, i uzimaju ajete Moje i ono čim suupozoreni, ruglom.
57; A ko je nepravedniji od onog ko je opomenutajetima Gospodara svog, pa se okrene od njih izaboravi šta su unaprijed poslale ruke njegove?Uistinu, Mi smo na srcima njihovim načinili velove daga ne razumiju, i u ušima njihovim gluhoću. I ako ihpozoveš Uputi, pa tad se nikad neće uputiti.
58; A Gospodar tvoj je Oprosnik, Vlasnik milosti.Da ih ščepava za ono šta su zaradili, sigurno bi imubrzao kaznu. Naprotiv, imaju oni rok, neće naći mimonjega utočište.
59; A to su gradovi – uništili smo ih pošto sučinili zulm, i dali za uništenje njihovo rok.
60; I kad reče Musa sluzi svom: “Neću prestatidok ne stignem sastajalištu dvaju mora, ili ću ićigodinama.”
61; Pa pošto stigoše sastajalištu njih dvoje,zaboraviše ribu svoju, pa (ona) uze put svoj u moretunelom.
62; Pa pošto su prešli, reče sluzi svom: “Daj namnaš doručak. Doista smo na ovom našem putovanjunaišli na umor.”
63; Reče: “Jesi li vidio kad smo se sklonuli nastijenu? Tad sam ja uistinu zaboravio ribu – a samoje šejtan učinio da zaboravim sjetiti je se, i uzelaje put svoj u more, čudnovato!”
64; (Musa) reče: “To je ono što smo tražili.” Pase vratiše na svoje tragove, slijedeći (ih).
65; Tad nađoše roba između robova Naših kojem smodali milost Našu, i poučili ga od Nas znanjem.
66; Musa mu reče: “Hoću li te slijediti da menaučiš onom čemu si naučen – ispravnosti?”
67; (Hidr) reče: “Uistinu, ti nećeš moći sa mnomimati strpljenja.”
68; I kako da se strpiš nad onim šta ne obuhvatašznanjem?
69; (Musa) reče: “Naći ćeš me, ako htjedne Allah,strpljivim, i neću se opirati tvojoj naredbi.”
70; (Hidr) reče: “Pa ako me budeš slijedio, tadme ništa ne pitaj, dok ti o njemu spomen neispričam.”
71; Tad odoše, dok – kad su se ukrcali na lađu,(Hidr) je probuši. Reče: “Jesi li je probušio dapotopiš ljudstvo njeno? Doista si učinio stvartešku!”
72; (Hidr) reče: “Zar nisam rekao: ´Uistinu, tinećeš moći sa mnom imati strpljenja?”
73; (Musa) reče: “Ne kori me što sam zaboravio, ine preopterećuj me od posla teškoćom.”
74; Pa odoše, dok – kad susretoše dječaka, tad ga(Hidr) ubi. (Musa) reče: “Jesi li ubio dušu čistukoja nije (ubila) drugu dušu? Doista si učinio stvarstrašnu!”
75; (Hidr) reče: “Zar ti ne rekoh: ´Uistinu, tinećeš moći sa mnom imati strpljenja?”
76; (Musa) reče: “Ako te poslije ovog ištaupitam, tad se ne druži sa mnom. Već si od mene dobioopravdanje.”
77; Tad odoše, dok – kad dođoše stanovnicimagrada, zatražiše od stanovnika njegovih hranu, paodbiše da ih ugoste. Tad u njemu nađoše zid sklonpadu, pa ga (Hidr) uspravi. (Musa) reče: “Da si htio,sigurno bi za to uzeo naknadu.”
78; (Hidr) reče: “Ovo je rastanak između mene iizmeđu tebe! Obavijestiću te o tumačenju onog zbogčega nisi mogao imati strpljenja.
79; Što se tiče lađe, pa pripadala je siromasimakoji rade na moru, pa sam želio da je oštetim – a izanjih je bio vladar koji svaku lađu uzima nasilno.
80; A što se tiče dječaka, pa bili su roditeljinjegovi vjernici, te smo se bojali da će ihpritisnuti buntovnošću i nevjerovanjem,
81; Pa smo željeli da im zamijeni Gospodar njihovboljeg od njega čistoćom i bližeg samilosti.
82; A što se tiče zida, pa pripadao je dvojicidječaka, siročadi u gradu, a bilo je ispod njegablago njihovo i bio je otac njihov pravedan, pa ježelio Gospodar tvoj da dostigu zrelost svoju i izvadeblago svoje; milost od Gospodara tvog. I nisam toučinio po odredbi svojoj. To je tumačenje onog nadčim nisi mogao imati strpljenja.”
83; I pitaju te o Zul-karnejnu. Reci:”Izrecitovaću vam o njemu spomen.”
84; Uistinu, Mi smo ga učvrstili na Zemlji i dalimu od svake stvari put.
85; Pa je slijedio put.
86; Dok, kad stiže zapadu Sunca, nađe ga zalazi uizvor muljevit, i nađe kod njega narod. Rekosmo: “OZul-karnejne! Ili kazni, ili im iskaži dobrotu.”
87; Reče: “Što se tiče onog ko čini zulm, pakaznićemo ga, zatim će biti vraćen Gospodaru svom, teće ga kazniti kaznom strašnom.
88; A što se tiče onog ko vjeruje i čini dobro,pa imaće on plaću dobru, i govorićemo mu iz odredbeNaše lahko.”
89; Zatim je slijedio put,
90; Dok – kad stiže izlazištu Sunca, nađe gaizlazi nad ljudima kojima nismo od njega načinilizaštitu.
91; Tako! I doista smo ono šta je kod njegaobuhvatili znanjem.
92; Zatim je slijedio put.
93; Dok – kad stiže među dva brda, nađe porednjih narod, jedva razumiju govor.
94; Rekoše: “O Zul-karnejne! Uistinu su Jedžudž iMedžudž mufsidi na Zemlji, pa hoćemo li ti datinaknadu da između nas i njih načiniš barijeru?”
95; Reče: “Ono u čemu me je učvrstio Gospodar mojje bolje, zato me pomozite snagom; načiniću izmeđuvas i njih bedem;
96; Dajte mi komade gvožđa”, dok – kad izravnaizmeđu dva obronka, reče: “Pušite!”; dok – kad gaučini vatrom, reče: “Dajte mi da na njega izlijem(rastopljen) bakar.”
97; Tad nisu mogli da ga pređu, niti su mogli daga prokopaju.
98; (Zul-karnejn) reče: “Ovo je milost odGospodara mog, pa kad dođe obećanje Gospodara mog,učiniće ga sravnjenim. A obećanje Gospodara mog jeistinito.”
99; I ostavićemo da se oni Tog dana zatalasajujedni u druge, i puhnuće se u sur, pa ćemo ih svesabrati.
100; I izložićemo Tog dana Džehennemnevjernicima, izlaganjem,
101; Onima čije su oči bile pod pokrivkom premaOpomeni Mojoj, i nisu mogli da čuju.
102; Pa zar misle oni koji ne vjeruju, da (mogu)uzeti robove Moje mimo Mene zaštitnicima? Uistinu! Mismo za nevjernike pripremili Džehennem kao ugošćenje.
103; Reci: “Hoćete li da vas obavijestimo onajvećim gubitnicima djelima?
104; Oni koji zalutaju trudom svojim u životuDunjaa, a oni računaju da oni rade dobar posao!”
105; Takvi su oni koji ne vjeruju u ajeteGospodara svog i susret s Njim. Zato će propastidjela njihova, pa nećemo njima na Dan kijameta dati(nikakvu) težinu.
106; To je plaća njihova: Džehennem, što nisuvjerovali i uzimali ajete Moje i poslanike Mojeruglom.
107; Uistinu! Oni koji vjeruju i rade dobradjela, imaće oni bašče Firdewsa (kao) ugošćenje,
108; Vječno će biti u njima. Neće želiti iz njihpremještanje.
109; Reci: “Kad bi more bilo tinta za riječiGospodara mog, sigurno bi se iscrpilo more prije nošto bi se iscrpile riječi Gospodara mog, makar midonijeli slično njemu, (kao) pojačanje.
110; Reci: “Ja sam samo smrtnik sličan vama! Menise objavljuje da je Bog vaš, Bog Jedini! Pa ko senada susretu Gospodara svog, onda nek čini dobrodjelo i ne pridružuje u obožavanju Gospodara svog,nikoga.”