Bosnian Quran | Pročitaj Kur’an

Chapter 26 (Sura 26)
1; Ta. Sin. Mim.
2; To su znaci Kitaba jasnog.
3; Možda bi ti bio uništitelj duše svoje, što(oni) nisu vjernici.
4; Kad bismo htjeli, spustili bismo na njih sneba znak, pa bi mu povili vratove svoje ponizno.
5; I nije im došla nijedna nova opomena odMilostivog, a da nisu bili od nje odvraćeni.
6; Pa doista su poricali, pa doći će im vijesti oonom čemu su se izrugivali.
7; Zar ne vide zemlju, koliko smo dali da iz njeiznikne od svake vrste plemenite?
8; Uistinu, u tome je znak. A nisu većina njihvjernici.
9; I uistinu! Gospodar tvoj! On je Moćni,Milosrdni.
10; A kad Gospodar tvoj pozva Musaa: “Idi naroduzalima,
11; Narodu faraonovom. Zar se neće pobojati?”
12; Reče: “Gospodaru moj! Uistinu, ja se bojim daće me poreći,
13; I stežu se grudi moje, i ne oslobađa se jezikmoj, zato pošalji Haruna;
14; I imaju oni protiv mene zločin, pa se bojimda će me ubiti.”
15; Reče: “Nikako! Pa idite obojica sa znacimaNašim. Uistinu, Mi ćemo biti uz vas slušajući.
16; Pa dođite faraonu, te recite: ´Uistinu, mismo poslanici Gospodara svjetova,
17; Pošalji s nama sinove Israilove!”
18; (Faraon) reče: “Zar te nismo među namaodgojili (kao) dijete? I boravio si među nama (mnoge)godine života svog,
19; I učinio si djelo svoje koje si učinio. A tisi od nezahvalnika.”
20; Reče: “Počinio sam ga tad kad sam ja bio odzalutalih.
21; Tad sam pobjegao od vas pošto sam vas seuplašio, pa me je obdario Gospodar moj sudom, iučinio me (jednim) od izaslanika,
22; A to je blagodat kojom mi prigovaraš – da siporobio sinove Israilove.”
23; Faraon reče: “A šta je Gospodar svjetova?”
24; (Musa) reče: “Gospodar nebesa i Zemlje i onogizmeđu njih, ako ste uvjereni.”
25; (Faraon) reče onima oko sebe: “Zar nečujete?”
26; (Musa) reče: “Gospodar vaš i Gospodar očevavaših ranijih.”
27; (Faraon) reče: “Uistinu, poslanik vaš kojivam je poslan, je luđak!”
28; (Musa) reče: “Gospodar istoka i zapada i onogšto je između njih, ako shvatate.”
29; (Faraon) reče: “Ako uzmeš drugog boga semmene, sigurno ću te učiniti (jednim) od zatvorenika.”
30; (Musa) reče: “Zar kad ti donesem stvaročitu?”
31; (Faraon) reče: “Pa daj je, ako si odistinitih!”
32; Tad (Musa) baci štap svoj, pa gle: on zmijaočita,
33; I izvuče ruku svoju, tad gle: ona bijela zagledatelje.
34; (Faraon) reče uglednicima oko sebe: “Uistinu,ovo je čarobnjak znalac,
35; Želi da vas izvede iz zemlje vaše sihromsvojim; pa šta naređujete?”
36; Rekoše: “Ostavi njega i brata njegovog, apošalji u gradove sakupljače,
37; Dovešće ti svakog čarobnjaka znalca.”
38; Pa su sakupljeni čarobnjaci za određenovrijeme dana poznatog,
39; I bi rečeno ljudima: “Jeste li vi sakupljeni,
40; Da bismo mi slijedili čarobnjake, ako onibudu pobjednici?”
41; Pa pošto čarobnjaci dođoše, rekoše faraonu:”Hoćemo li mi uistinu imati nagradu, ako mi budemopobjednici?”
42; Reče: “Da, i uistinu ćete tad biti odpribliženih.”
43; Musa im reče: “Bacite ono čega ste vibacači!”
44; Tad baciše konope svoje i štapove svoje irekoše: “Tako nam moći faraonove, uistinu mi, mi smopobjednici.”
45; Tad Musa baci štap svoj, pa gle: on progutaono šta su lažirali.
46; Tad se čarobnjaci baciše na sedždu.
47; Rekoše: “Vjerujemo u Gospodara svjetova,
48; Gospodara Musaovog i Harunovog.”
49; Reče: “Povjerovaste mu prije no što sam vamdopustio. Uistinu, on je vaš velikan koji vas jepoučio sihru! Pa sigurno ćete saznati. Sigurno ćuodsijeći ruke vaše i noge vaše unakrst, i sigurno ćuvas sve raspeti.”
50; Rekoše: “Nije šteta! Uistinu, mi smoGospodaru našem povratnici.
51; Uistinu! Mi žudimo da nam Gospodar našoprosti greške naše jer smo prvi vjernici.”
52; I objavismo Musau: “Kreni s robovima Mojimnoću, uistinu, vi ćete biti slijeđeni.”
53; Tad posla faraon u gradove sakupljače:
54; “Uistinu, ovi su grupa mala,
55; I uistinu, oni su nas rasrdili,
56; I uistinu, mi smo svi oprezni.”
57; Pa ih izvedosmo iz vrtova i izvora,
58; I riznica i mjesta plemenitog.
59; Tako; i dali smo ih u naslijeđe sinovimaIsrailovim.
60; Pa su ih slijedili kad se Sunce rađalo,
61; Pa pošto se vidješe dvije skupine, drugoviMusaovi rekoše: “Uistinu, mi smo sustignuti.”
62; Reče: “Nikako! Uistinu, sa mnom je Gospodarmoj, uputiće me.”
63; Tad objavismo Musau: “Udri štapom svojimmore!” Tad se razdvoji, te svaki dio bi kao brijegvelik.
64; I približismo tamo druge,
65; I spasismo Musaa i onog ko je bio s njim,sve,
66; Potom potopismo druge.
67; Uistinu, u tome je znak, a većina njih nisuvjernici.
68; I uistinu, Gospodar tvoj! On je Moćni,Milosrdni.
69; I izrecituj im vijest o Ibrahimu.
70; Kad reče ocu svom i narodu svom: “Štaobožavate?”
71; Rekoše: “Obožavamo idole, pa smo stalno njimaprivrženi.”
72; Reče: “Da li vas čuju kad prizivate,
73; Ili vam koriste ili štete?”
74; Rekoše: “Naprotiv, našli smo očeve naše, takočine.”
75; Reče: “Pa vidite li šta obožavaste,
76; Vi i očevi vaši stariji?”
77; Pa uistinu, oni su moji neprijatelji, izuzevGospodara svjetova,
78; Koji me je stvorio, pa me On uputio,
79; I Onaj koji me hrani i napaja me.
80; I kad se razbolim, tad On liječi me,
81; I Koji će me usmrtiti, zatim me oživiti,
82; I Koji će mi – nadam se – oprostiti greškumoju na Danu sudnjem.
83; Gospodaru moj! Daruj mi sud i priključi mepravednima.
84; I učini me jezika istinitog u kasnijim(pokoljenjima),
85; I učini me od nasljednika bašče uživanja,
86; I oprosti ocu mom, uistinu, on je bio odzalutalih.
87; I ne ponizi me na Dan kad budu podignuti,
88; Dan kad neće koristiti bogatstvo, nitisinovi,
89; Izuzev onom ko dođe Allahu sa srcem zdravim.
90; I približiće se Džennet bogobojaznima,
91; I pokazaće se džehim zabludjelima,
92; I biće im rečeno: “Gdje je to šta steobožavali
93; Mimo Allaha? Hoće li pomoći vama ili pomoćisebi?”
94; Tad će biti u njega strmoglavljeni oni, i onikoji su zavodili,
95; I vojske Iblisove zajedno.
96; Govoriće – a oni će se u njemu svađati:
97; “Tako nam Allaha, bili smo doista u zabludiočitoj,
98; Kad smo vas izjednačavali sa Gospodaromsvjetova,
99; A zaveli su nas jedino prestupnici,
100; Zato mi nemamo nikakvih posrednika,
101; Niti prijatelja bliska.
102; Pa da nam je ponavljanje, pa da budemo odvjernika!”
103; Uistinu! U tome je znak, a većina njih nisuvjernici!
104; A uistinu, Gospodar tvoj! On je Moćni,Milosrdni.
105; Narod Nuhov je poricao izaslanike,
106; Kad im reče brat njihov Nuh: “Zar se nebojite?
107; Uistinu! Ja sam vama poslanik pouzdan,
108; Zato se bojte Allaha i mene poslušajte!
109; A ne tražim od vas za to nikakvu nagradu,nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova.
110; Zato se bojte Allaha i mene poslušajte!”
111; Rekoše: “Zar da tebi vjerujemo, a slijede tenajniži?”
112; Reče: “A nemam ja znanje o onom šta rade,
113; Obračun njihov je jedino do Gospodara mog,kad biste zapazili!
114; I nisam ja progonitelj vjernika,
115; Ja sam samo opominjač jasni.”
116; Rekoše: “Ako ne prestaneš, o Nuhu, sigurnoćeš biti od kamenovanih.”
117; Reče: “Gospodaru moj! Uistinu, moj narod meporiče,
118; Zato presudi između mene i između njihpresudom, i spasi mene i onog ko je sa mnom odvjernika.”
119; Pa spasismo njega i onog ko je bio s njim, ulađi natovarenoj,
120; Zatim smo poslije potopili preostale.
121; Uistinu, u tome je znak, a većina njih nisuvjernici.
122; I uistinu, Gospodar tvoj! On je Moćni,Milosrdni.
123; Ad je poricao izaslanike,
124; Kad im reče brat njihov Hud: “Zar se nebojite?
125; Uistinu! Ja sam vam poslanik pouzdani,
126; Zato se bojte Allaha i poslušajte mene!
127; A ne tražim od vas za to nikakvu nagradu,nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova.
128; Gradite li na svakoj uzvišici obilježje,poigravate se,
129; I gradite tvrđave, da biste se viovjekovječili?
130; I kad napadate, napadate (kao) tirani.
131; Zato se bojte Allaha i poslušajte mene!
132; I bojte se Onog koji vas je pomogao onim štaznate.
133; Pomogao vas je stokom i sinovima,
134; I baščama i izvorima.
135; Uistinu! Ja se plašim nad vama kazne Danastrahovitog.”
136; Rekoše: “Isto nam je da li ti wazio ili nebio od waiza;
137; Ovo je samo običaj ranijih,
138; I nećemo mi biti kažnjeni.”
139; Tad su ga porekli, pa smo ih uništili.Uistinu! U tome je znak, a većina njih nisu vjernici.
140; A uistinu! Gospodar tvoj! On je Moćni,Milosrdni.
141; Poricao je Semud izaslanike.
142; Kad im reče brat njihov Salih: “Zar se nebojite?
143; Uistinu! Ja sam vam poslanik pouzdani,
144; Zato se bojte Allaha i poslušajte mene!
145; A ne tražim od vas za to nikakvu nagradu,nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova.
146; Hoćete li biti ostavljeni u onom šta jeovdje, sigurni,
147; U baščama i izvorima,
148; I usjevima i palmama – plodovi njihovi zreli-
149; I klešete iz brda kuće spretno?
150; Zato se bojte Allaha i poslušajte mene,
151; I ne slušajte naredbu onih koji pretjeruju,
152; Koji čine fesad na Zemlji i ne popravljaju.”
153; Rekoše: “Ti si samo od opčinjenih;
154; Ti si samo smrtnik sličan nama. Pa daj znakako si od istinitih.”
155; Reče: “Ovo je deva. Imaće ona napajanje, ivi ćete imati napajanje dana poznatog.
156; I ne dotičite je zlom, pa da vas snađe kaznaDana strahovitog.”
157; Pa je raniše, i postaše pokajanici.
158; Tad ih spopade kazna. Uistinu, u tome jeznak, a većina njih nisu vjernici.
159; A uistinu! Gospodar tvoj! On je Moćni,Milosrdni.
160; Narod Lutov je poricao izaslanike,
161; Kad im reče brat njihov Lut: “Zar se nebojite?
162; Uistinu! Ja sam vam poslanik pouzdani,
163; Zato se bojte Allaha i poslušajte mene!
164; A ne tražim od vas za to nikakvu nagradu,nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova.
165; Zar dolazite muškarcima od svjetova,
166; A ostavljate šta vam je stvorio Gospodar vašod žena vaših? Naprotiv, vi ste narod prestupnika.”
167; Rekoše: “Ako ne prestaneš o Lute, sigurnoćeš biti od protjeranih.”
168; Reče: “Uistinu, ja sam od onih koji mrzeposao vaš.
169; Gospodaru moj! Spasi mene i porodicu moju odonog šta rade!”
170; Pa smo spasili njega i svu njegovu porodicu,
171; Izuzev starice među zaostalima,
172; Zatim smo uništili druge,
173; A izlili smo na njih kišu. Pa zle li kišeopominjanih!
174; Uistinu, u tome je znak, a većina njih nisuvjernici.
175; I uistinu! Gospodar tvoj! On je Moćni,Milosrdni.
176; Poricali su stanovnici Ejke izaslanike,
177; Kad njima reče Šuajb: “Zar se ne bojite?
178; Uistinu! Ja sam vam poslanik pouzdani,
179; Zato se bojte Allaha i poslušajte mene!
180; A ne tražim od vas nikakvu nagradu za to,nagrada moja je jedino do Gospodara svjetova.
181; Ispunjavajte mjeru i ne budite odzakidatelja.
182; Mjerite mjerilom ispravnim.
183; I ne štetujte ljudima stvari njihove, nitipravite nered na Zemlji čineći fesad,
184; I bojte se Onog koji je stvorio vas ipokoljenja ranija.”
185; Rekoše: “Ti si samo od opčinjenih;
186; I ti si samo smrtnik sličan nama i smatramote sigurno (jednim) od lažaca.
187; Pa daj da padne na nas komad neba, ako si odistinitih.”
188; Reče: “Gospodar moj je Najbolji znalac onogšta radite.”
189; Tad su ga porekli, pa ih je spopala kaznaDana tame. Uistinu, to je bila kazna Danastrahovitog.
190; Uistinu, u tome je znak, a većina njih nisuvjernici.
191; A uistinu! Gospodar tvoj! On je Moćni,Milosrdni.
192; I uistinu, to je Objava Gospodara svjetova,
193; Spušta ga Duh pouzdani,
194; Na srce tvoje, da budeš od opominjača,
195; Na jeziku arapskom, jasnom.
196; I uistinu, on je u zeburima ranijih.
197; Zar im nije znak (to) što ga znaju učenisinovi Israilovi?
198; A da smo ga objavili nekom od stranaca,
199; Pa im ga čitao, ne bi bili u njega vjernici.
200; Tako to uvlačimo u srca prestupnika.
201; Neće vjerovati u njega, dok ne vide kaznubolnu.
202; Pa doći će im iznenadno, a oni neće opaziti.
203; Tad će govoriti: “Hoće li nam se odložiti?”
204; Pa zar kaznu Našu požuruju?
205; Pa zar nisi vidio, ako im damo da uživajugodinama,
206; Zatim im dođe ono čime im se prijetilo,
207; Neće im koristiti ono šta uživaju.
208; I nismo uništili nijedan grad, a da on nijeimao opominjače,
209; Opomenom, a nismo zalimi.
210; I nisu ga spustili šejtani,
211; I ne dolikuje im, niti mogu.
212; Uistinu, oni su od prisluškivanja odvojeni.
213; Zato ne prizivaj uz Allaha boga drugog, pada budeš od kažnjenih.
214; I upozoravaj rodbinu svoju najbližu,
215; I spusti krilo svoje onom ko te slijedi odvjernika.
216; Pa ako te ne poslušaju, tad reci: “Uistinu,ja sam slobodan od onog šta radite.”
217; Pa pouzdaj se u Moćnog, Milosrdnog,
218; Koji te vidi kad stojiš,
219; I kretanje tvoje među onima koji činesedždu.
220; Uistinu! On, On je Onaj koji čuje, Znalac.
221; Hoću li vas obavijestiti na koga se spuštajušejtani?
222; Spuštaju se na svakog lažljivca, grješnika,
223; Koriste sluh, a većina njih su lažljivci.
224; A pjesnike – slijede ih zalutali.
225; Zar ne vidiš da oni u svakoj dolini lutaju,
226; I da oni govore ono što ne rade?
227; Izuzev onih koji vjeruju i čine dobra djelai spominju Allaha mnogo, i brane se nakon što im seučini zulm. A saznaće oni koji čine zulm, kojempovratištu se vraćaju!